Stručnjaci upozoravaju da iz zimskog mirovanja izlazi početkom marta, i to najčešće u Dalmaciji, Istri i Lici.

Nekima bi prizor držanja zmije bio poput noćne more, ali ne i onima koji su odrasli na Bokanjcu, naselju na rubu Zadra. Tradicija lova na zmije u Bokanjcu duga je generacijama. Nekada su stanovnici lovili i trgovali zmijama, a jedan od posljednjih bokanjačkih „zmijara“ bio je Rosi, koji je svoje znanje prenosio s oca na sina. Neki su, čak, nosili svoje ulove i na kraljevski dvor u Velikoj Britaniji.

„Ko nije imao polja, išao je u zmije“, kaže Neven Ažić Rosi iz Bokanjca. „Tu su dolazili stranci kupovati zmije, tako da je Bokanjac bio ležište zmija“, ističe Đorđina iz Bokanjca.

Rizici lova i opasni susreti

No, lov na zmije nije bez rizika. Čak i stručni lovci ponekad završe s ugrizom. Jedan je čovjek stavio ruku u grm, ugrizao ga je poskok, dok su mu za pojasom bila još četiri. Pao je u nesvijest, a zmije su ga ugrizle još nekoliko puta. Na sreću, lovci su naišli i brzo pozvali hitnu pomoć, koja je osigurala protivotrov.

U slučaju ugriza važno je što prije doći do bolnice po protivotrov. No, bolje je spriječiti nego liječiti. Valja pronaći štap i malo šuškati oko sebe i po tlu da vas poskok primijeti, ali treba gledati i oko sebe jer se poskok može naći i na grani. Važno ga je samo mirno zaobići.

Legende i stvarna opasnost

„Možete čuti kojekakve legende, o poskocima koji skaču ili o kravosasu, koji je naša najveća vrsta zmije, koji pije mlijeko kravi iz vimena i takve stvari. To su sve legende i stvarno bi bilo dobro da se ljudi prvo informišu“, govori Jana Mijailović iz HGSS stanice Zadar.

Iz zadarske stanice HGSS-a kažu da su u posljednjih 20 godina imali samo tri spasavanja zbog ugriza poskoka. Ali, upozoravaju: u prirodi uvijek oprezno i bez panike.

(HRT)