Arhangel Gavrilo je poslat da donese radosne vijesti presvetoj bogorodici Mariji. Dao joj je bijeli krin ili ljiljan i objavio da je ona izabrana da bude ta koja će donijeti na svijet gospoda. Od tada je ovaj cvijet u istoriji crkve simbolizovao ljubav, čistotu i nevinost.

Po narodnom običaju, na Blagovesti se ustaje rano pa čak i u ponoć, ili barem u praskozorje, a dan je počinjao pjesmom djevojačkom. Djevojke bi uoči ovoga dana nakupile suvih grančica i drva, od kojih je razbuktavana velika vatra, obično na kakvom brdu ili seoskom raskršću.

Uz vatru se veselilo i muško i žensko, a ponegdje, uz mlade, i stariji. Bilo je uobičajeno da se vatra na ranilu ili bukari preskače. Vladalo je vjerovanje da će, ko preskoči ovu vatru biti zaštićen od ujeda zmije.

Simbolično značenje ljiljana

Međutim, simbolizam ljiljanovog cvjeta je najupečatljiviji bio u hrišćanskoj eri. Po legendi, nastali su od suza Isusa Hrista tokom svog pogubljenja i smatra se omiljenim cvjetom Djevice Marije. Stoga je ljiljan predstavljao bezgrešnu čistotu i nevinost, a njegove tri latice asociraju na kult Svetog Trojstva. Takođe se vjeruje da svaka latica ljiljana oslikava tri najcenjenije osobine Djevice Marija, nevinost, skromnost i pobožnost. U našem narodu se drugačije naziva i „Bogorodičin cvijet“.

Ljiljan je bio čest motiv u srednjevekovnoj Srbiji, sreće se na freskama i novcu iz doma Nemanjića. Simbol ljiljana se nalazio i na kruni kojom je krunisan Stefan Prvovenčani.

BONUS VIDEO: