Sveštenik Andrej Efanov objašnjava da je strah od ispovijesti često duhovna zamka.

„Ispovijesti se ne treba stidjeti. To su mahinacije đavolje – on želi da se ne stidimo svojih grijehova, već da se stidimo da se očistimo od njih. Kada se čovjek plaši i stidi da se ispovijedi, on ostaje neiscijeljen. Upravo je to ono što đavolu odgovara“, ističe otac Efanov.

On savjetuje vjernike da se, nakon molitve Bogu, bez straha upute u hram i iskreno priznaju svoje grijehe.

„Nema potrebe ulaziti u pretjerane detalje. Ako su potrebna dodatna objašnjenja, duhovnik će sam postaviti pitanja“, dodaje on.

Stid na ispovijesti nije grijeh

Prema riječima oca Efanova, čak i sam osjećaj stida može biti pomenut na ispovijesti, jer je to znak da je čovjek krenuo putem duhovnog očišćenja.

„Sveštenik vas neće osuđivati. Naprotiv, iskreno kajanje izaziva poštovanje, a ne gađenje. Takođe, važno je znati da postoji tajna ispovijesti – ispovjednik nema pravo da bilo kome prenese ono što je čuo“, naglašava on, piše Stil.

Zašto je opasno skrivati grijehe na ispovijesti

O značaju iskrenosti govori i Nektarij Morozov, ruski iguman, koji upozorava da prećutkivanje grijehova može imati ozbiljne duhovne posljedice.

„Ljudi koji se stide da govore o svojim grijesima najprije ih prećute, a kasnije ih zaborave. Međutim, rana tada ostaje nezaliječena i neprijatelj ljudskog roda dobija priliku da nas ponovo uhvati u zamku“, objašnjava on.

Prema njegovim riječima, grijeh koji se svjesno skriva na ispovijesti postaje „tajna koja se dijeli sa đavolom“.

„Ništa se ne može sakriti od Boga. Kada čovjek odluči da govori o svojim grijesima, on prekida taj savez i započinje put oslobođenja“, naglašava iguman.

Najvažnije je reći ono što je najteže

Morozov posebno ističe da je na ispovijesti najvažnije izgovoriti upravo ono o čemu je najteže govoriti.

„Možda baš to treba reći na samom početku, bez odlaganja za sljedeći put“, savjetuje on.

On podsjeća vjernike da je i duhovnik čovjek, svjestan sopstvenih slabosti, zbog čega ne žuri da osuđuje druge.

„Ako vam se učini da je sveštenik bio strog ili vas je ukorio, to treba prihvatiti kao lijek, a ne kao osudu. Naš zadatak je da se otvorimo pred Bogom – sve ostalo je sporedno“, zaključuje Morozov.