Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas slave svetog proroka Jezekilja.

Sveti prorok Jezekilj bio je iz jevrejskog grada Sarira i kada je Navuhodonosor drugi put osvojio Jerusalim, odveden je u ropstvo u Vavilon. Kada je imao trideset godina, a bio već pet godina u ropstvu, javilo mu se čudesno priviđenje. Vidio je da se otvorilo nebo, sa sjevera je duvao jak vjetar, iz tog pravca dolazio je veliki oblak, usred njega dizao se oganj, a oko njega blistala je svjetlost.

Usred tog oblaka pokazale su se četiri životinje, a svaka od njih imala je četiri lica – čovjeka, lava, teleta i orla. Osim toga, životinje su imale po četiri krila, a pod njima ljudske ruke. Vidna su bila i četiri velika točka, po jedan uz svaku životinju.

Životinje su mirno stajale kad se nad njima vidio presto, a na njemu presvijetlo ljudsko obličje, a oko njega svjetlucanje slično duginom. Gospod se ubrzo obratio Jezekilju i rekao mu da treba da vrati bivše vjernike na pravi put. Nakon toga mu je dao parče smotanog papira na kom je pisalo "Plač i naricanje i jaoh" i rekao mu da pojede taj papir. Pojeo je papir, koji mu je bio sladak kao med, a od tada je bio ispunjen proročkim duhom i blagodati.

Drugom prilikom pokazala mu se slika vaskrsenja mrtvih. Naime, vidio je dolinu punu osušenih mrtvačkih kostiju, i kad je duh Božiji na njih sišao, svi mrtvaci su oživjeli i ustali na noge svoje. Još je vidio najstrašniju propast Jerusalima, kada je gnjev Božiji sve pokosio osim onih koji su ranije bili obilježeni grčkim znakom zvanim Tav – znakom u obliku slova T, koji je simbol krsta.

Jezekilj je bio veliki čudotvorac. Slično Mojsiju, bio je razdvojitelj voda. Jednom, kada su kod njega na rijeci Hovaru bili mnogi Jevreji, razbojnički su ih napali Haldejci. On je svojom molitvom učinio da se voda u rijeci razdvoji i pruži suv put gonjenim ljudima da pobjegnu na drugu stranu. Jevreji su prošli po suvom, a kad su Haldejci krenuli za njima, voda ih je sve prekrila, piše Espreso.

U vrijeme velike gladi, molitvama je umnožio hranu i spasio smrti već iznemogle ljude.

Svoj život završio je mučeničkom smrću – jevrejski starešina ga je, vidjevši da ne odustaje od preobraćanja neznabožaca, ubio rastrgnuvši ga konjima. Narod je pokupio njegovo iskidano tijelo i sahranio ga na polju Maur.