Unutrašnji glasovi, uzdasi, žudnje jasno pokazuju da Crkva ne postoji samo kao spomenik, nego kao živa zajednica ljudi koji su pozvani na svetost, istakao je umirovljeni episkom Jovan, nekadašnji iguman manastira Ostorg. Nedavno je na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog služio liturgiju u ovoj svetinji i tom prilikom prisutnim vjernicima održao bedecu koja prodire duboko u svačiju dušu i tjera čovjeka da se dobro zamisli.

– Veličina crkvene misije mjeri se po broju svetaca. A svetost podrazumijeva odgovornost. Svi smo pozvani na božanski život – kazao je, bez ustručavanja, mitropolit u jednom od svojih izlaganja i dodao da svetost nije izuzetnost, već duhovna zrelost i duboka veza sa voljom Hristovom.

– Post nije dijeta. Post je oružje protiv demona. Uz molitvu, post osvećuje čovjeka i njegov dom. Međutim, bez milosti, bez praštanja, bez blagoslova, sve je to prazno. Ako nema promjene u srcu, ako nema žrtve da bismo se približili drugima – post postaje tjelesni podvig bez koristi. Post nas uči da se odričemo sebe i prihvatamo Hrista. U njemu se prepoznaje unutrašnja sloboda. Ako nismo oprostili neprijateljima, ne treba da se pričešćujemo - podsjetivši da je Sveti Vasilije upravo zbog jevanđelskog života postao simbol iscjeljenja i utjehe u srpskom narodu.

Posebno snažno odjeknule su njegove riječi o unutrašnjoj bolesti naroda – zavisti:

– Danas pametni ljudi odlaze iz zemlje jer ih ovde osporavamo. Fali nam domaćinski odnos. Ako se uništi porodica, ako ne vaspitavamo djecu, ako nema poštovanja, neće biti ni svetosti. Bez svetosti – nema budućnosti – rekao je episkop Jovan, pogledom zagledan u vjernike koji su s pažnjom upijali svaku riječ.

– Crkvi, porodici, oproštaju. U atmosferi dubokog duhovnog sabranja, kao da je vrijeme stalo. Ostrog je tog dana disao dahom predanja, podsjećajući sve prisutne da svetost nije rezervisana za izabrane, već ponuđena svima – kao blagoslov, ali i kao zadatak.

(religija.rs)