Dok jedni ovaj običaj vezuju za Veliki četvrtak, drugi ga striktno ostavljaju za Veliki petak, a ima i onih koji jaja farbaju na Veliku subotu.

Na ovu dilemu osvrnula se i popadija i profesorka srpskog jezika Višnja Kostić, koja je objasnila da odgovor nije jednoznačan, jer se u praksi često prepliću vjera i narodni običaji.

Narodna tradicija i crkvena praksa nisu uvijek isto

Kada je riječ o farbanju uskršnjih jaja, među pravoslavnim vjernicima postoje različiti običaji. Mnogi od njih potiču iz narodne tradicije, a ne iz strogo utvrđenih crkvenih pravila.

Zbog toga nije neobično što jedni jaja farbaju na Veliki četvrtak, najveći broj na Veliki petak, dok dio vjernika ovaj običaj ostavlja za Veliku subotu.

Šta kaže popadija Višnja Kostić

Višnja Kostić je objasnila kako ova praksa izgleda u njenom domu, ali i šta je naučila kroz život u crkvenom okruženju.

"Ja farbam jaja d‌jelimično na Veliki četvrtak, jer farbam veću količinu za crkvu, i na Veliku subotu. Generalno je u našem narodu tradicija da se jaja farbaju na Veliki petak, ali ja sam od svoje svekrve, koja je takođe popadija, naučila da u Žiči monahinje farbaju na Veliku subotu jer se na Veliki petak prosto ništa ne radi", navela je Kostićeva.

Zašto neki izbjegavaju Veliki petak

Kako je pojasnila, razlog zbog kojeg se u pojedinim sredinama jaja ne farbaju na Veliki petak leži u značaju tog dana u hrišćanstvu.

Veliki petak smatra se najtužnijim danom, kada se vjernici prisjećaju stradanja Isusa Hrista. Upravo zbog toga, u mnogim krajevima tog dana se ne obavljaju kućni poslovi.

"To je najtužniji praznik, sjećamo se Isusovog stradanja, ali mi hrišćani danas znamo da je Hristos vaskrsao. Mi ga obilježavamo, ali se radujemo onome što poslije tog praznika dolazi i na tome mora da bude akcenat", istakla je Kostićeva.

Običaji se razlikuju od porodice do porodice

Zbog različitih tumačenja i praksi, odgovor na pitanje kada se farbaju uskršnja jaja nije svuda isti. U mnogim porodicama poštuje se ono što se generacijama prenosi, dok se u nekim sredinama više prati praksa iz manastira ili parohije kojoj vjernici pripadaju.

Na kraju, izbor dana često zavisi od porodične tradicije, ali i ličnog osjećaja poštovanja prema najvažnijim danima u hrišćanskom kalendaru, prenosi Kurir.