Svoju duboku vjeru, naslijeđenu od pobožnih roditelja, pokazivao je odmalena. Prema predanju, toliko je volio Boga i težio duhovnom životu da je od žene pobjegao samo nedjelju dana nakon vjenčanja kako bi se posvetio samoći i molitvi.

Njegovi srodnici i mještani prihvatili su taj neobičan gest, a on se ubrzo nadaleko proslavio kao izuzetno mudren i uzdržan čovjek.

Nakon smrti roditelja, svo imanje podijelio je siromašnima, ne ostavivši sebi ništa, jer se plašio da se njegov um ne veže za ovozemaljske stvari.

Među ljude izašao samo dva puta za pola vijeka

Sveti Avramije je u podvigu samoće proveo pune 50 godina, a iz svog zatvorništva među svijet je izašao svega dva puta.

Prvi put je to učinio kako bi preobratio jedno selo u kojem su živjeli isključivo neznabošci. Lokalni episkop je želio da ga postavi za sveštenika u tom mjestu, čemu se Avramije u početku protivio, ali je na kraju prihvatio zadatak. Sagradio je crkvu i svakodnevno se molio da sabere narod.

Međutim, mještani su ga u početku okovali, protjerali iz sela i zatrpali kamenjem. Uprkos torturi, on se iznova vraćao.

Tropar (glas 8):

„K tebje otče izvjesno spasesja ježe po obrazu, prijim bo krest posljedoval jesi Hristu, i djeja učil jesi prezirati ubo plot, prehodit bo; prilježati že o duši vešči bezsmertnjej, tjemže i so angeli sradujetsja prepodobni Avramije duh tvoj.”

„Mučen, gonjen, vučen, tučen, kamenjem zatrpavan, gladan i žedan, on se ne razgnjevi na njih i ne klonu duhom, već trpeći sve, on se ne predade očajanju, nego još više razgorevaše ljubavlju prema Bogu i sažaljenjem prema zabludjelima. Molio je i poučavao starce kao roditelje, mlađe kao braću, djecu kao čeda, a istovremeno je bio zlostavljan i ružen od njih”, navodi se u žitiju.

Tolika posvećenost i trpljenje na kraju su dali ploda, pa je vremenom uspio da preobrati stanovništvo i uvede ga u Crkvu. Kada je završi misiju, ponovo se povukao u samoću.

Drugi put je izašao među ljude kako bi od duhovnog pada spasao svoju nećaku Mariju. Nakon što ju je vratio na pravi put, ponovo se vratio u svoju keliju i više nikada nije napuštao osamu.

Zaštitnik ovčara

Avramije je rođen u Maloj Aziji oko 290. godine, a upokojio se oko 360. godine u 70. godini života.

Pravoslavne crkve Prepodobnom Avramiju Zatvorniku posvetile su 29. oktobar po julijanskom, odnosno 11. novembar po gregorijanskom kalendaru. U mnogim krajevima, a posebno u Rusiji, ovaj svetac se izuzetno poštuje kao zaštitnik ovčara, ovaca i sitne stoke.