Isakije je u svom manastiru obojici dao monaški čin, a oni su nastavili da vode izuzetno bogougodan život ispunjen podvizima i isposničkim mukama.

Kada je prepodobni Isakije zašao u duboku starost i predosjetio kraj života, za igumana je postavio Dalmata, po čijem imenu je cijela porodica dobila naziv dalmatska. Dalmat je provodio dane u strogom postu i molitvi, a zabilježeno je da je jednom proveo čak četrdeset dana bez hrane. Takođe, vodio je borbu protiv jeretika nestorijanaca i bio pomoćnik svetim ocima na Trećem Vaseljenskom saboru u Efesu, čime je stekao veliko poštovanje cara i crkve. Nakon ispunjenog i bogougodnog života, u dubokoj starosti su se predstavili Gospodu, prvo Dalmat, a potom i njegov sin Faust.

Običaji vezani za današnji dan nalažu da vjernici posjete crkvu, zapale svijeću i pomole se ovim svetiteljima za očuvanje mira, sloge i ljubavi u porodici, s obzirom na to da su Dalmat i Faust svoj život posvetili vjeri i duhovnom uzdizanju, piše Informer.