Svako od nas je opsjednut demonima u jednom ili drugom stepenu, a neki ljudi su potpuno opsjednut demonima. Na primjer, jezik osobe može biti nepovezan – ona samo neprestano priča i ne može da prestane.

To znači da u čovjeku živi demon govorljivosti. Čovjek uopšte ne može da ćuti, već samo da traži priliku da razgovara sa nekim.

Drugi drhti zbog novca, gomila i gomila ga i ne može da se rastane od njega. To je demon pohlepe.

Trećeg savladava demon bluda. I on ne može ništa da učini povodom toga. Pitate ga da li razumije da je to smrtni grijeh? On odgovara: "Razumijem, ali ne mogu ništa da učinim povodom toga." Drugim riječima, demon ga je čvrsto vezao.

Tu je demon pijanstva, demon zlobe, demon zavisti, demon gnjeva, demon osude, demon sljepila...

Posljednji je kada čovjek ne vidi grijehe u sebi. Može biti griješan od glave do pete, ali ne vidi nijedan grijeh. I praktično sebe smatra svetim. Ispovijest ga zbunjuje. Ne zna šta da kaže.

Kako treba da istjeramo demone?

Čovjek treba da se moli i da se trudi da se uzdrži od grijeha. Važno je zapamtiti da čovjek ne može sam da prevaziđe grijeh. Jednostavno nije sposoban za to. Samo Bog može to da učini, ali samo ako čovjek uloži svu svoju snagu i volju da izbjegne grijeh i sa suzama se obrati Bogu:

"Gospode, izbavi me od ovoga!"

I ako čovjek teži da se oslobodi grijeha i napreže svu svoju snagu, prizivajući Boga u pomoć, demon će ga napustiti. Ali onda će se ponovo pojaviti na horizontu: pokazaće se i zbuniće čovjeka. I zato, između ostalog, moramo mrzjeti grijeh i ne vraćati mu se.

Koji demon nas kontroliše?

Šta obično radimo? Idemo na ispovijest i kažemo: "Rijetko idem u crkvu."

Koji demon nas kontroliše? Možda demon nedostatka vjere. Ne vjerujemo da je potrebno ići u crkvu svake nedjelje.

Kako možemo da pobijedimo ovog demona?

Samo jedan način: svake nedjelje usmjerimo svu snagu svoje duše i tijela ka dolasku u crkvu. A ako se na našem putu pojave bilo kakve prepreke, moramo vapiti Bogu:

"Gospode, pomozi mi da prevaziđem ove primamljive prepreke!"

I nastaviti kretanje ka crkvi.

Jedini izuzetak je ako ste teško bolesni ili ako vas pregazi tramvaj – onda nema načina da dođete do crkve. U svim ostalim slučajevima, morate ići.

Ako ste preopterećeni poslom, možete prisustvovati ranoj Liturgiji i do devet sati ujutru bićete slobodni. Čitav dan je vaš: čišćenje, pranje, šivenje, sječenje salata... Ali morate sebe natjerati da odete.

Apsolutno morate da se oduprete grijehu. I tek tada će vas demon napustiti.

Hristos je došao da nam vrati slobodu

Hristos je došao na zemlju da nam vrati slobodu, da se ne pokoravamo duhovima, već samo Bogu. Ali pošto smo se navikli da budemo robovi tim duhovima, ne želimo da budemo robovi Hristu. I to je cijeli naš problem.

Da bismo se iscijelili, prvo moramo da prepoznamo koji duhovi nas kontrolišu.

Moramo posmatrati sebe, svoje riječi, svoje misli, svoja osjećanja, svoje postupke, svoje želje – tada ćemo razumjeti šta preovladava u nama: duh zavisti, ili klevete, ili osude, ili gordosti, ili taštine, ili duh pohlepe.

A onda se moramo upustiti u bitku sa njim – uz Božju pomoć, naravno.

Jer samo Hristos može da iscijeli, poput Gadarskog demonjaka, koji je toliko želio da se iscijeli od svih svojih demona da je pao i poklonio se Gospodu. Iako mu je to bilo veoma teško.

I svako od nas, ako se pokloni Hristu, ako poklonimo svoje gorde glave Božjim zapovijestima, može pobijediti demone i osloboditi svoju dušu od zavisti, pohlepe, bluda, lijenosti, zlobe, razdražljivosti, gnjeva – od svega što nam vezuje ruke i noge, što nas dijeli, što nas sprečava da vidimo Boga.

To je, u stvari, ispunjenje Hristovog zakona, ispunjenje Njegovih zapovijesti.