Sveti Pantelejmon rođen je u Nikomidiji, u Maloj Aziji, krajem trećeg vijeka. Njegovo ime znači „svemilostivi“. Potekao je iz ugledne porodice, a otac mu je bio mnogobožac. Pantelejmon je izučio ljekarsku nauku i postao izuzetno cijenjen ljekar.

Prema hrišćanskom predanju, upoznao je sveštenika Ermolaja, koji ga je priveo hrišćanskoj vjeri. Nakon krštenja, Pantelejmon je svoje znanje i ljekarsku vještinu posvetio pomaganju ljudima, naročito siromašnima i onima koji nisu mogli da plate liječenje. Vjerovao je da istinsko iscjeljenje dolazi od Boga.

Njegov život promijenio se nakon što je, prema predanju, čudom iscijelio jednog slijepog čovjeka. To je izazvalo zavist drugih ljekara, koji su ga prijavili rimskim vlastima. Zbog svoje vjere u Hrista i odbijanja da se odrekne hrišćanstva, Pantelejmon je pretrpio mučenja.

Predanje navodi da su pokušali da ga pogube na različite načine, ali da je ostao nepokolebljiv u vjeri. Na kraju je pogubljen mačem, a stradao je početkom četvrtog vijeka, za vrijeme cara Maksimijana.

Sveti Pantelejmon u pravoslavnoj tradiciji posebno se poštuje kao veliki iscjelitelj. Vjernici mu se mole za zdravlje, snagu i utjehu u bolesti, a njegovo ime nose brojni hramovi širom pravoslavnog svijeta.

Praznik Svetog Pantelejmona podsjeća na značaj milosrđa, pomaganja bližnjima i žrtvovanja za drugoga. Njegov život ostao je primjer ljekara koji svoje znanje nije koristio za ličnu korist, već kao način da služi ljudima i svjedoči hrišćansku ljubav.