Pravoslavna crkva i njeni vjernici sutra, 30. jula, obilježavaju veliki praznik, dan upisan crvenim slovom u crkveni kalendar – Ognjenu Mariju.

„Ognjem prži Ognjena Marija, Gromom bije Gromovnik Ilija, Mirom miri Mirnosna Marija“, riječi su kojima se vjernici opominju međusobno, podsjećajući se da je ovo vrijeme praznovanja i molitve.

U narodnom predanju čuvaju se primjeri mnogih nesrećnih slučajeva koji su se dogodili na ovaj dan, kada su se neoprezni plivači utopili u rijekama i jezerima. Zato se vjeruje da na Ognjenu Mariju takođe treba izbjegavati kupanje u velikim vodama.

Narodno vjerovanje kaže i da Ognjena Marija pali i kažnjava ognjem i da je grmljavina na ovaj sveti dan loš znak. To može da znači da je pred nama teška i sušna godina, a stariji tvrde da su ovakve situacije ukazivale na bolest i siromaštvo.  

U nekim dijelovima Istočne Srbije uvreženo je mišljenje da djevojke na ovaj dan treba da poklone ogledalce mladiću koji im se sviđa i da će taj zauvek u njih gledati kao u svoj odraz u ogledalu. Vjeruje se i da među onima koji se na ovaj dan ne posvađaju ni oko čega, čitave godine neće biti nikakvog spora. Stoga bi na ovaj dan po svaku cijenu trebalo izbjegavati svađe sa onima do kojih vam je stalo.  

Žene posebno praznuju dan Ognjene Marije, te su tog dana kućni poslovi svedeni na minimum. Obavezan je odlazak u crkvu i molitva ispred ikone Svete velikomučenice Marine, piše Stil. 

U svojoj knjizi „Ognjena Marija Livanjska“, čiji je sadržaj nastao na osnovu dokumenata, a prevashodno svjedočenja preživjelog srpskog stanovništva livanjskog područja stravično postradalog u masovnom zločinu 29. i 30. jula 1941. godine, podgorički novinar i publicista Budo Simonović zabilježio je o ovom prazniku sljedeće:  

"Među vjernicima – pravoslavcima, Ognjena Marija (koja, inače, u narodnoj tradiciji slovi kao sestra Gromovnika Ilije i Svetog Pantelije) izaziva posebno strahopoštovanje. Toga dana niko ne radi jer se smatra da je toga dana svaki posao netaličan i grešan, da svako ko toga dana prekrši volju božju, ne može očekivati milost njegovu. Mi bi rekli ovde da je Ognjena Marija udešljiva – kaže Sava Petrović iz livanjskog sela Gubin, jedna od rijetkih srpskih duša iz ovih krajeva koja je ljeta gospodnjeg 1941. preživjela Ognjenu Mariju.

Ako te šta tog dana desi, ne možeš se izbaviti; ako vatra plane, ne možeš je ugasiti. A bude, baš tog dana, čestito se i ne naoblači pa plane i zagrmi u plast sena ili krstinu žita – sve izgori do posljednje slamke... Otuda i pjesma u narodu: Ognjem prži Ognjena Marija, Gromom bije Gromovnik Ilija, Mirom miri Mirnosna Marija. A ne bude vazda po pravdi i zasluzi. Desi se, kao tog zlog ljeta 1941, da se udruži sila i nepravda, da bog zažmuri i đavolu u svatove dođe, i onda sve naopako obrne, kazna strašna stigne bezgrešnike.."