Žitije Svetog Prokopija

Rođen je u Jerusalimu od oca hrišćanina i majke koja je bila neznabožac. Najprije mu je ime bilo Neanije. Nakon smrti oca, majka ga je vaspitala u duhu rimskog idolopoklonstva.

Kada je odrastao, car Dioklecijan ga je uzeo u svoju dvor na vojničku službu. Kada je car počeo da progoni hrišćane, odredio je Neanija da sa jednim odredom vojske ode u Aleksandriju i zatre tamošnje hrišćane.

Preobraćenje na putu za Aleksandriju

Na tom putu desilo mu se čudo slično onom koje je doživio apostol Pavle (Savle):

  • Usred noći desio se jak zemljotres, i javio mu se Gospod riječima: „Neanije, kamo ideš, i na koga ustaješ?”

  • U velikom strahu Neanije upita: „Ko si ti, Gospode? Ne mogu da te poznam.”

  • U vazduhu se pokazao presvijetao krst od kristala i začuo se glas: „Ja sam Isus raspeti, Sin Božji. Ovim znamenjem koje si vidio pobjeđuj neprijatelje svoje, i mir moj biće s tobom.”

Ovaj doživljaj potpuno je promijenio život vojvode Neanija. Dao je da mu se napravi krst kakav je vidio, te je sa vojskom krenuo protiv Agarjana koji su napadali Jerusalim. Kao pobjednik ušao je u Jerusalim i objavio majci da je postao hrišćanin. Izveden pred sudiju, skinuo je vojvođanski pojas i mač i bacio ih przed njega, pokazavši da je od tada samo vojnik Hrista Cara.

Stradanje i mučeništvo

Poslije velikih mučenja bačen je u tamnicu, gdje mu se ponovo javio Hristos, krstio ga i nadenuo mu ime Prokopije.

  • Trinaest mučenica: Dok je bio u tamnici, na prozor mu je došlo 12 žena govoreći da su i one sluškinje Hristove. Biling su bačene u istu tamnicu, gdje ih je Prokopije učio vjeri i pripremi za mučenički vijenac. Gledajući njihovu hrabrost, i Prokopijeva majka je poverovala u Hrista, te je svih 13 žena pogubljeno.

  • Zaštitnik braka: Zbog poučavanja ovih žena o primanju mučeničkog vijenca, Sveti Prokopije se i danas pominje u činu crkvenog vjenčanja, pored bogovjenčanog cara Konstantina i Jelene.

Pred samo pogubljenje na gubilištu, Sveti Prokopije se pomolio Bogu za sve bijedne, nevoljne, sirote i udovice, kao i za Crkvu svetu. Sa neba mu je javljeno da je njegova molitva uslišana, nakon čega je radosno položio glavu pod mač. Postradao je u Kesariji Palestinskoj 8. jula 303. godine (21. jula po novom kalendaru).

Narodni običaji i vjerovanja

Iako u crkvenom kalendaru nije crveno slovo, dan Svetog Prokopija se izuzetno poštuje u narodu:

  • Ognjeni svetac: Ubraja se u ognjene svece, zajedno sa Svetim Ilijom i Ognjenom Marijom.

  • „Ni u goru, ni u vodu”: Tradicionalno se smatra da ovaj dan nije dobar za kupanje u rijekama i tekućim vodama, niti za odlazak u šumu.

  • Izbjegavanje svađe: Pošto se smatra blagim svecem koji je vidio najbolje u ljudima, na današnji dan izbjegavaju se psovanje i sukobi.

  • Povoljan dan za svadbe: Zbog toga što se njegovo ime pominje u obredu vjenčanja, u nekim krajevima se vjeruje da je ovo izuzetno povoljan dan za sklapanje braka i da svetitelj na ovaj dan blagosilja mladence.