Srpska pravoslavna crkva i vjernici 5. maja obilježavaju dan posvećen prepodobnom Teodoru Sikeotu, svetitelju za kog se vjeruje da je imao posebnu moć da pomaže ljudima u borbi protiv bolesti, muka i zlih sila.

Njegov život bio je ispunjen velikim odricanjima, ali i čudesima koja su ga proslavila širom hrišćanskog sveta.

Od djetinjstva posvećen vjeri

Prepodobni Teodor rođen je u selu Sikea u Galatiji, po čemu je i dobio ime Sikeot.

Još kao dječak pokazivao je neobičnu posvećenost vjeri – već sa deset godina postio je i molio se tokom noći, sljedeći primjer starca Stefana koji je živeo u njegovom domu.

Njegova majka Marija, bogata udovica, željela je da ga usmjeri ka vojničkom pozivu, ali se, prema predanju, u snu javio sveti Sveti Đorđe i otkrio joj da je njen sin predodređen za službu Bogu, a ne zemaljskom caru.

I sam Teodor imao je brojna viđenja, među kojima i susrete sa Presvetom Bogorodicom, koji su ga dodatno učvrstili u vjeri.

Život u podvizima i čudima

Teodorov način života bio je izuzetno strog. Provodio je dane u postu, molitvi i potpunom uzdržanju, često izlažući tijelo velikim naporima kako bi ojačao duh.

Prema predanju, Gospod mu je zbog takve posvećenosti darovao moć da liječi ljude i pomaže im u najtežim trenucima.

Ubrzo je postao poznat kao čudotvorac i iscelitelj, pa su mu ljudi dolazili iz raznih krajeva tražeći pomoć.

Iako nije želio, zbog svoje duhovnosti i ugleda bio je postavljen za episkopa, gdje je proveo 11 godina.

Kasnije je zamolio da bude razriješen te dužnosti kako bi se vratio mirnijem monaškom životu i podvizima.

Prema predanju, upokojio se početkom 7. vijeka, oko 613. godine, u vrijeme cara Iraklija.

Običaj i vjerovanje

Narodna vjerovanja kažu da na ovaj praznik treba potražiti unutrašnji mir i snagu.

Po uzoru na prepodobnog Teodora, vjernici se mole za spokoj, zaštitu od zla i snagu da prevaziđu životne teškoće.

Vjeruje se da je ovo pravi trenutak da se čovek okrene sebi, smiri misli i pronađe balans između duhovnog i svakodnevnog života, prenosi Ona.