Njegovo ime u crkvenoj istoriji vezuje se za vrijeme velikih progona hrišćana, ali i za vjeru koja je, prema predanju, bila jača od svake kazne i svakog straha.

Teodot je bio poznat po mudrosti i dobroti, zbog čega je i izabran za episkopa. Međutim, njegovo služenje poklopilo se sa vremenom kada su hrišćani trpjeli progon za vrijeme cara Likinija. Zbog svoje vjere izveden je pred sud i izložen mučenju.

Kada mu je mučitelj Savin savjetovao da se odrekne Hrista i pokloni neznabožačkim idolima, Teodot mu je, prema predanju, odgovorio riječima koje su ostale zapisane u hrišćanskoj tradiciji.

Kad bi ti znao dobrotu Boga mojega, na koga se ja nadam, da će me zbog ovih kratkovremenih muka udostojiti vječnoga života, i ti bi poželio da za njega postradaš ovako kao ja.

Te riječi su razbjesnele njegove mučitelje, pa su mu, kako bilježe zapisi, zabijali klince u tijelo dok se on molio Bogu. Sudbina se promijenila tek kada je car Konstantin objavio slobodu hrišćanima i naredio da svi koji su osuđeni zbog vjere budu pušteni.

Tada je oslobođen i Teodot. Vratio se svom episkopskom služenju i, prema predanju, živeo još dve godine nakon toga, prenosi Ona.