Za svakog hrišćanina, krštenje predstavlja svetinju, prvi i najvažniji korak na putu ka vjeri i spasenju. Taj trenutak se urezuje u sjećanje porodice, često praćen radošću i svečanošću, i predstavlja čin kojim se hrišćanska duša predaje Bogu. Međutim, u određenim životnim okolnostima, dešava se da neka osoba nije sigurna da li je uopšte krštena.

Ova neizvjesnost unosi nemir, posebno kod onih koji tragaju za duhovnim mirom i identitetom.

Ova dilema potiče još iz vremena kada je komunistička vlast u Jugoslaviji, kako direktno, tako i suptilno, ograničavala vjerske slobode. Generacije koje su odrasle u to vrijeme svjedoče o mnogim situacijama u kojima su roditelji ili bake i deke djecu krštavali u tajnosti iz straha od posljedica. Takvi postupci često su ostali nepoznati samom djetetu, koje je odrastalo nesvjesno ovog ključnog trenutka. Iako su ta vremena iza nas, i danas neki ljudi ne znaju sa sigurnošću da li su primili Svetu tajnu krštenja, i ta dilema im donosi duhovni nemir.

Starješina Sabornog hrama Svetog Petra i Pavla u Petrovaradinu, protojerej Blagoje Katić, objasnio je svojevremeno za Religiju da u takvim situacijama Crkva nudi rješenje, vodeći računa o svakom pojedincu i njegovoj duhovnoj potrebi.

Prvo treba provjeriti crkvene knjige

"Prvo što treba uraditi jeste provjeriti crkvene knjige, gdje se čuvaju podaci o svakom krštenju – objašnjava otac Blagoje i dodaje da ukoliko iz bilo kog razloga ove knjige nisu dostupne ili su uništene, sljedeći korak je kontaktirati moguće svjedoke. To su najčešće rodbina, prijatelji ili kumovi koji bi mogli da posvjedoče o tom svetom činu.

Međutim, šta ako nema više svjedoka ili su oni preminuli? Sveta tajna krštenja je neponovljiva, za razliku od pokajanja (ispovijesti), pričešća, braka i jeleosvećenja, koji su ponovljivi. Crkva je predvidela rješenje i za takve situacije, kako bi svaki vjernik mogao da živi u miru, bez sumnji.

Sveštenik obavlja poseban čin

"Ako ne može da se dokaže da li je neko kršten, a ta osoba nije sigurna da li je primila Svetu tajnu, sveštenik obavlja poseban čin", ističe otac Blagoje.

"Tada, prilikom čina krštenja, sveštenik izgovara formu: “Ako nisi kršten(a), krštava se sluga Božiji (ime) u ime Oca i Sina i Svetoga Duha”. Crkva veoma vodi računa o svim životnim situacijama ", dodaje protojerej Blagoje Katić, piše Žena Blic.

Ova posebna molitva, jednostavna ali duboko značajna, pruža duhovni mir onima koji su u nedoumici. Krštenje je sveti temelj svakog hrišćanina, čin kojim se prima blagodat Duha Svetoga i otvara put ka večnoj zajednici sa Bogom. Čak i u trenucima nesigurnosti, Crkva brine o svakom vjerniku, donoseći svjetlost u trenutke tame i sumnje.

Kao autor knjige „Živeti Hristom“, protojerej Blagoje Katić napominje da je Hristos uvijek prisutan u životima onih koji ga traže, čak i kada ne znamo sve odgovore. Crkva kroz obrede i molitve donosi utjehu i sigurnost, usmeravajući vjernike ka svjetlosti vjere i vječnom jedinstvu sa Gospodom.