Sveti Vlasije bio je hrišćanski episkop koji je živio krajem 3. i početkom 4. vijeka. U narodu je ostao upamćen kao blag, krotak i bogobojažljiv čovjek, ali i kao neko ko je imao hrabrosti da ustane protiv nepravde.

Bio je episkop Sevastije, grada u kojem je tada živjelo malo hrišćana. Uprkos tome, vjernici su u njemu vidjeli uzor i oslonac.

Progon hrišćana i stradanje svetitelj

Tokom velikog progona hrišćana krajem 3. vijeka, mučitelji su stigli i do Sevastije. Sveti Vlasije nije napustio svoj narod — hrabrio je vjernike, posjećivao ih u tamnicama i ostao uz njih do posljednjeg trenutka.

Kada je grad ostao bez hrišćana, jer su jedni ubijeni, a drugi primorani na bjekstvo, svetitelj se povukao u planinu i posvetio molitvi.

Predanje kaže da su ga divlje zvjeri čuvale i da su se pored njega ponašale pitomo.

Čuda Svetog Vlasija

Prema legendi, Sveti Vlasije je na putu do suđenja učinio nekoliko čuda. Iscijelio je bolesnog dječaka i spasao domaće životinje od vukova.

Nakon teških mučenja, pogubljen je 316. godine.

Običaji i vjerovanja na Vlasovdan

U narodnoj tradiciji, Sveti Vlasije se smatra zaštitnikom stoke i čuvarom domaćih životinja. Vjernici mu se mole za zdravlje i napredak stada, ali i za zaštitu od zvjeri.

U pojedinim krajevima Srbije vjeruje se da na Vlasovdan ne treba raditi sa stokom, ne uprežu se životinje niti se obavljaju teški poslovi sa njima kako se svetitelj ne bi uvrijedio.

Životinjama se često daju dodatne porcije hrane, a praznik se obilježava u duhu radosti i zahvalnosti.

Kult Svetog Vlasija u narodu se dijelom povezuje sa staroslovenskim vjerovanjima i bogom Velesom, zaštitnikom stoke.

Na Zapadu se Sveti Vlasije poštuje i kao zaštitnik od bolesti grla.

Narodno vjerovanje kaže: ako vam je životinja nekada spasla život, smatralo se da je to učinjeno uz pomoć Svetog Vlasija. Zato vjernici na ovaj dan odlaze u crkvu i pale svijeću u čast svetitelja, prenosi Ona.rs.