Odnos roditelja i djece često se zasniva na ljubavi, podršci i povjerenju, ali ponekad može postati komplikovan kada se u njega umiješaju osjećaj dužnosti, krivice i očekivanja. U savremenom društvu, gdje ljudi sve češće biraju drugačiji životni put, postavlja se pitanje koje izaziva brojne rasprave: da li odraslo dijete mora da žrtvuje sopstvene želje, vrijeme i planove kako bi ispunilo očekivanja svojih roditelja?

Mnogi ljudi odrastaju sa osjećajem da roditeljima "duguju" sve što su dobili – od detinjstva, školovanja, brige i odricanja. Zbog tog osjećaja neki nikada ne naprave izbore koje zaista žele, plašeći se da će biti proglašeni nezahvalnima. Međutim, stručnjaci za odnose i porodičnu dinamiku često naglašavaju da postoji važna razlika između zahvalnosti i života pod pritiskom krivice.

Briga o djetetu dio je odgovornosti koju roditelj preuzima kada odluči da postane roditelj, a dijete ne dolazi na svijet sa obavezom da jednog dana "vrati dug" za ljubav i sigurnost.

Kada roditelj ljubav i odricanje koristi kao argument kojim kontroliše dijete, zahvalnost se pretvara u pritisak, a bliskost počinje da nestaje.

Zdrav odnos između roditelja i odrasle djece zasniva se na dobrovoljnosti, slobodi i međusobnom poštovanju, gdje pomoć i pažnja dolaze iz ljubavi, a ne iz straha ili osjećaja krivice, piše Ona.