Zanimanje koje je nekada podrazumijevalo mnogo više posla u domaćinstvima i preduzećima danas se suočava sa velikim promjenama zbog modernizacije sistema grijanja. To najbolje zna Trubelja, koji se ovim poslom bavi više od tri decenije.
Iako priznaje da se obim posla znatno smanjio, a samim tim i primanja, svoje zanimanje i dalje obavlja sa jednakim žarom i voljom kao na početku.
„Smatra se da je sve prljavo, omalovažava se ta struka, a u stvari je raznovrstan posao, jer je svaka kuća drugačija, svaki objekat je drugačiji. Razgovaramo sa ljudima, mi smo im odmah i psiholozi, pravimo im društvo. Imamo mnogo starijih domaćinstava i ljudi vole da im se dođe, malo porazgovara i, naravno, obavi posao. Meni je zanimljivo i ja ga još uvijek volim raditi. Šteta što mlade to ne zanima, valjda je potcijenjena struka“, kaže Trubelja, koji je ovaj posao zavolio još kao dječak, piše „Podravski“.
Kako je Goran postao dimnjačar?
Tokom ljeta pomagao je ocu, koji je takođe bio dimnjačar, iako nije vjerovao da će se i sin odlučiti za isto zanimanje.
Gorana je, međutim, posao odmah privukao. Svidjelo mu se što nije vezan za jedno mjesto, što se mnogo kreće i boravi na svježem vazduhu, ali najviše ga je osvojila komunikacija sa ljudima. Posebno mu je bilo zanimljivo što je kao dimnjačar mogao da ulazi i u objekte u koje inače ne može svako, a posla je bilo na pretek.
Danas su okolnosti znatno drugačije. Najteži je period od proljeća do početka sezone grijanja, kada posla nema toliko kao tokom hladnijih mjeseci. Tada se obavljaju određena mjerenja, među kojima je i kontrola rada ložišta. Sa početkom sezone grijanja obaveza je više, ali Trubelja ističe da nijedan radni dan nije isti.
Sa gasnim dimnjacima uglavnom ima manje posla, dok oni na čvrsta goriva, posebno na drva, zahtijevaju više vremena i rada.
Promijenili su se i uslovi u kojima dimnjačari rade jer su domaćinstva danas drugačije uređena nego nekada.
„Tu su i pripreme i čišćenje. Domaćinstva su sada sređena, to ne znači da ranije nisu bila, ali sada je to sve moderno sređeno i uređeno, parketi, namještaj, mora sve da se zaštiti da ne dođe do neke štete i mnogo vremena se gubi na to. Ranije su bile zidane peći, došli ste, obavili ste posao, gospođe nisu bile uvrijeđene ako se malo podigla prašina, takav je sistem grijanja bio“, prisjeća se Trubelja.
Iako se posao tokom decenija znatno promijenio, odnos sa ljudima ostao je ono što ga najviše raduje. Kaže da ga domaćini redovno srdačno dočekuju, a posebno mu je drago što ga ne doživljavaju kao smetnju, već kao dobrodošlog gosta.
Dimnjačari se tradicionalno povezuju sa srećom, a Trubelja se i danas često susreće sa ljudima koji se pri njegovom dolasku hvataju za dugmad.
„Simpatično mi je kako me ljubazno dočekaju, uvijek sam dobrodošao gost, a ne nekakva smetnja. Često se hvataju za dugmad, posljednjih godina sve više, a gospođe kažu da im donosim sreću“, kaže on.
Tokom više od tri decenije rada doživio je i brojne neobične situacije. Posebno pamti jednu veliku kotlarnicu sa visokim i širokim dimnjakom iz kojeg je spasavao dvije male sove.
Međutim, životinje nisu jedino što je pronalazio u dimnjacima. Nakon građevinskih radova nailazio je na cigle, letve, pa čak i čekiće koji su majstorima tokom posla iskliznuli iz ruku.
Svakodnevica dimnjačara uključuje i suočavanje sa greškama koje mogu imati ozbiljne posljedice.
Vlažna drva povećavaju opasnost od požara
Jedna od najčešćih grešaka, upozorava Trubelja, odnosi se na nabavku ogrjevnog drveta. Građani ga često ne obezbijede dovoljno rano, pa tokom sezone grijanja lože vlažna i nedovoljno suva drva.
Zbog toga se u dimnjacima stvaraju naslage smole, koje povećavaju opasnost od zapaljenja i požara.
Ipak, dimnjačari danas raspolažu savremenijim uređajima kojima mogu da uklanjaju takve naslage i spriječe ozbiljnije probleme. Trubelja kaže da je upravo zahvaljujući takvim mogućnostima požara dimnjaka manje nego ranije.
Kao dodatni problem izdvaja sve češće pretvaranje vikendica u objekte za stalno stanovanje. Dimnjaci u njima često nisu prilagođeni svakodnevnom grijanju jer su prvobitno bili namijenjeni povremenom korištenju.
Kada se u takvim objektima počne stalno živjeti, a održavanje se zanemari, povećava se i opasnost od požara.
Pojedini vlasnici jednostavno zaborave na održavanje dimnjaka, pa nakon dužeg perioda ponovo počnu da lože bez prethodnog pregleda.
Kako prepoznati da dimnjak nije ispravan?
Važno je na vrijeme prepoznati znakove da nešto nije u redu. Kod dimnjaka na čvrsta goriva problemi se mogu ispoljiti vraćanjem dima u prostoriju, slabom promajom, nepravilnim sagorijevanjem ili pojačanim nakupljanjem čađi na staklu peći.
Kod gasnih uređaja poteškoće je teže primijetiti, a jednu od najvećih opasnosti predstavlja ugljen-monoksid, gas bez mirisa i ukusa koji može izazvati teško trovanje.
„Ako se stvara ugljen-monoksid i vraća se u prostoriju, to se ne osjeća, on nema mirisa ni ukusa, ali čovjek se osjeća pospano, ima slatkast ukus u ustima, po tome može da vidi da mu nešto nije dobro. Samo, to treba spriječiti, a ne da bude kasno. Mora da se pregleda dimnjak prije sezone, treba da se očisti, servisiraju uređaji da ne bude problema“, upozorava Trubelja.
On još jednom naglašava da je redovno održavanje dimnjaka i uređaja za grijanje, kao i pregled prije početka sezone, od ključnog značaja za bezbjednost domaćinstava.
Komentari (0)