Lovorvišnja brzo raste, dobro podnosi oblikovanje i, što je možda najvažnije, svoje velike sjajne listove zadržava i tokom zime. Jesen je upravo jedan od najboljih perioda za njenu sadnju, piše Blic.
Kada se traži zimzelena alternativa klasičnim tujama, lovorvišnja (Prunus laurocerasus), poznata i kao cherry laurel, nameće se kao veoma praktičan izbor. Royal Horticultural Society je opisuje kao snažan, razgranat zimzeleni žbun velikih, sjajnih tamnozelenih listova koji može formirati veoma gustu živu ogradu.
Dobro podnosi orezivanje, a zbog bujnog rasta posebno je pogodna tamo gdje želimo da stvorimo prirodnu zaštitu od pogleda.
Važno je ne pomiješati je sa pravim lovorom (Laurus nobilis), čije listove koristimo u kuhinji. Radi se o dvije različite biljke.
Može da naraste oko pola metra godišnje
Jedan od glavnih razloga popularnosti lovorvišnje je upravo brzina kojom može da stvori gustu zelenu barijeru.
RHS je opisuje kao brzo rastuću vrstu koja, ako se ne orezuje, formira guste zidove lišća, dok drugi hortikulturni izvori za tipične uslove uzgoja navode približno 40 do 60 centimetara godišnjeg prirasta. Brzina, naravno, nije ista u svakom vrtu: zavisi od kultivara, kvaliteta zemljišta, količine vode, svjetlosti i njege biljke.
Zato podatak o „pola metra godišnje“ treba shvatiti kao moguću, odnosno uobičajenu stopu rasta u dobrim uslovima, a ne kao zagarantovan godišnji prirast svake lovorvišnje.
Za razliku od listopadnih živih ograda, lovorvišnja ostaje zelena i zimi. Veliki sjajni listovi stvaraju gustu pozadinu tokom cijele godine, zbog čega vrt ni u hladnijim mjesecima nije potpuno izložen pogledima.
Koju lovorvišnju odabrati
Nisu sve lovorvišnje iste, pa prije kupovine vrijedi provjeriti karakteristike pojedinih kultivara.
„Caucasica“ je snažna, zimzelena sorta pogodna za žive ograde i veoma otporna na hladnoću; RHS joj dodjeljuje oznaku otpornosti H6, što odgovara veoma dobroj otpornosti na niske temperature.
„Etna“ je kompaktnijeg, uspravnog i žbunastog rasta, a posebno je atraktivna zbog mladih listova bronzano-narandžaste boje koji kasnije postaju sjajno tamnozeleni. Takođe je odlična biljka za žive ograde.
Za niže žive ograde i ivice postoje kompaktniji kultivari, pa nije uvijek najbolja ideja automatski birati najbrže rastuću sortu. Kod manjih vrtova konačna visina i širina biljke mogu biti važnije od same brzine rasta.
Zašto je jesen dobro vrijeme za sadnju
Jesen je tradicionalno veoma dobar period za sadnju mnogih drvenastih biljaka. Zemljište je poslije ljeta još uvijek relativno toplo, dok niže temperature i češće padavine smanjuju stres koji biljka doživljava nakon presađivanja. Korijen tako dobija priliku da počne da se razvija prije sljedeće vegetacione sezone.
Zato je oktobar dobar trenutak za sadnju lovorvišnje, pod uslovom da zemljište nije smrznuto ili natopljeno vodom. Biljke iz kontejnera imaju još širi period sadnje, ali ih nakon sadnje svakako treba temeljno zaliti.
Kod jesenje sadnje posebno je važno pratiti vlagu u zemljištu. Činjenica da su dani hladniji ne znači da novo zasađena biljka više ne treba vodu.
Kako pravilno posaditi lovorvišnju
Prije sadnje dobro pripremite zemljište i uklonite korov. Korijenska bala ne bi trebalo da završi znatno dublje nego što je biljka rasla u saksiji, a nakon zatrpavanja zemlju treba nježno utabati i obilno zaliti.
Razmak između biljaka nije univerzalan. Zavisi od kultivara, početne veličine sadnica i od toga koliko brzo želite da postignete zatvorenu živu ogradu. Zato je preciznije slijediti preporuku rasadnika za konkretnu sortu nego primjenjivati jedno pravilo na sve lovorvišnje.
Sloj organskog malča oko biljaka može pomoći da se zadrži vlaga i smanji rast korova, ali ga ne treba naslanjati neposredno na stabljike.
Sunce ili sjenka: Lovorvišnja je prilagodljiva
Jedna od njenih velikih prednosti je prilagodljivost različitim položajima. Suprotno tvrdnji da najbolje uspijeva isključivo u sjenci ili polusjenci, RHS navodi da obična lovorvišnja dobro raste i na suncu i u djelimičnoj sjenci.
Odgovara joj umjereno plodno, vlažno, ali dobro drenirano zemljište. Prilično je tolerantna i prema različitim tipovima zemljišta. Odgovaraju joj glinovita, ilovasta, pjeskovita pa čak i krečnjačka zemljišta, kao i kisela, neutralna i alkalna zemljišta.
Zbog toga tvrdnja da joj je potreban baš pH između 6 i 7 nije opravdana kao opšte pravilo.
Ono što joj mnogo manje odgovara jeste dugotrajno zadržavanje vode oko korijena.
Zalivanje i prihrana
Novo zasađene biljke zahtijevaju više pažnje nego već ukorijenjena živa ograda. Nakon sadnje treba ih dobro zaliti, a tokom prvih sezona paziti da se zona korijena ne osuši tokom dužih sušnih perioda.
U proljeće se može primijeniti uravnoteženo đubrivo i oko biljaka dodati organski malč. RHS takođe preporučuje redovno zalivanje mladih biljaka tokom sušnih perioda, dok jednom dobro ukorijenjena lovorvišnja postaje znatno otpornija.
Komentari (0)