Ovaj čin često je imao i obredni karakter – starije žene bi tetovirale mlađe djevojke uz molitvu i blagoslove.
Tetoviranje katoličkih djevojčica, poznato kao sicanje, nekada je bilo uobičajena tradicija u Bosni i Hercegovini, a obavljalo se na određene vjerske praznike – Svetog Josipa (19. marta), Blagovijest (25. marta), a u pojedinim krajevima i na Ivandan (24. juna).
Iako se ova praksa danas rijetko izvodi, i dalje opstaje kao dio kulturnog naslijeđa.
Sicani motivi bili su najčešće krst, krug, grančica i sunce sa zrakama, a tetoviranje se uglavnom izvodilo na rukama, prsima, rjeđe na čelu.
Djevojčicama bi se tetovirale ruke, prsti, podlaktice i područje oko ključne kosti, najčešće u dobi od 6 do 16 godina.
Način sicanja - tetoviranja
Sicanje se izvodilo primitivnim tehnikama – iglama, trnjem ili improviziranim alatima koji su nanosili pigment na kožu. Boja se dobijala od čađi, ugljena ili biljne smjese pomiješane s mlijekom, medom ili rakijom, kako bi tetovaža trajano ostala.
Ovaj čin često je imao i obredni karakter – starije žene bi tetovirale mlađe djevojke uz molitvu i blagoslove.Iako je ova tradicija gotovo nestala u drugoj polovini 20. vijeka, posljednjih godina došlo je do njenog oživljavanja, posebno kroz umjetničke projekte i interes etnologa.
Ova praksa dio je bogatog kulturnog nasljeđa BiH i još uvijek se može pronaći kod starijih žena u ruralnim krajevima, posebno u srednjoj Bosni i Hercegovini.
