Ukoliko je porodica doživela veliku tragediju - kao što je gubitak djeteta, ubrzo se postavlja pitanje kako treba da se odnosi prema njegovom bratu ili sestri? Ovo je često ono što slama srca ali i ostavlja trag u odrastanju zauvijek.

Kako pomoći djetetu da prebrodi traumu, kada se i sami se nalazite u najtežem stanju Mondo je pitaopsihologa Biljanu Lajović, koja je objasnila kako se nabolje postupa s mališanima u različitim uzrastima kada izgube brata ili sestru.

"Veliki gubici, naročito gubitak djeteta su posebna trauma za porodicu. Emocionalni gubitak je ogroman i snažno utiče na sve članove porodice. Reakcije su na emocionalnom, misaonom, fiziološkom, fizičkom i na planu ponašanja svih u porodice. Svima je teško, a svako reaguje na svoj, individualni način i to je važno da razumijemo. Roditeljima je veoma teško jer treba da prebrode i svoju traumu, ali istovremeno treba da pomognu bratu, sestri nastradalog.

Upravo zbog posebne osetljivosti i kompleksnosti ovakavih sitaucija teško je dati univerzalan odgovor - navešću samo osnovno.

Ponašanje roditelja zavisi od mnogih karakteristika, i ličnih i porodičnih. Jedna od njih je uzrast - mala djeca zahtijevaju svakodnevnu osnovnu brigu i negu odraslih (hranjenje, higijena, san) i to im moramo obezbijediti.

Djeci, bez obzira na uzrast treba dati priliku da iskažu svoja osjećanja. Sa njima treba pažljivo dijeliti svoja osjećanja da ga dodatno ne uplašimo; dobro je da objasnimo svoja ponašanja, osjećanja – važno je da ne misle da su oni na bilo koji način njihov uzrok.

Razgovarajte o tome šta se dogodilo, naročito ako oni počnu razgovor, ne izbegjavajte ga, ne „potiskujte“ i ne „skrećite“ temu. Potrudite se da ih vratite u njihove redovne obaveze - škola, učenje, vanškolske aktivnosti, sportske, briga o sebi (hrana, higijena) i drugo. Podstaknite ih da se druže sa vršnjacima - njihova uloga može biti blagotvorna. I članaovi šire porodice, familije mogu da pruže dragocenu podršku, naročito oni sa kojima djeca imaju dobar kontakt, sa kojima su bliski.

Kao što i inače ističemo da je bitno – djecu ne treba nikako da poredite. Čuvajte sjećanje na onoga koga ste izgubili, ali ne smije da se zaboravi da drugim članovima porodice posebno djeci treba pažnja, podrška, pohvala, oslonac, da oni imaju posebne karakteristike, kvalitete koje treba njegovati. Ne treba ga zbog straha prezaštićivati.

Teško je, zbog velikog bola pronađi pravu mjeru zbog toga je razgovor značajan. Ukoliko je potrebno svakako se treba obratiti stručnjacima - nekad je teško da se iz traume izađe samo sopstvenim kapacitetima.

BONUS  VIDEO: