Nakon kliničke smrti otkrili istu istinu: Tri spoznaje koje će vas natjerati na razmišljanje

Mnogo je onih koji tvrde da su u trenucima bliske smrti doživjeli nešto što prevazilazi fizičku stvarnost — iskustvo koje mijenja sve. Za neke to podrazumijeva osjećaj mira, svjetlosti i bezuslovne ljubavi. Međutim, za troje ljudi poruka koju su "ponijeli nazad" bila je daleko dublja i izazovnija. Za njih, kako smatraju, život na Zemlji nije stvaran, on je iluzija.

Džojs Keler, autorka iz Nju Džersija, tvrdi da je svoje prvo iskustvo bliske smrti imala već sa 18 mjeseci, kada je zbog streptokokne upale grla imala visoku temperaturu. Njena sjećanja na taj trenutak su iznenađujuće jasna.

"Pored mog kreveta bile su zavjese sa velikim cvijećem, a iz jednog cvijeta pojavio se anđeo i rekao: 'Vrijeme je da pođeš sa mnom'“, prisjetila se Keler. Pružila mu je ruku i, kako kaže, započela svoje putovanje van ovog svijeta.

Prema njenim riječima, anđeo joj je otkrio da je svrha duše na Zemlji proučavanje, ljubav i iscjeljivanje. Kasnije, sa sedam godina, ponovo se našla na ivici smrti, ovog puta kada je umalo stradala u jezeru. I tada joj se ukazalo biće svjetlosti koje ju je podsjetilo na njenu misiju, ali i najavilo težak period koji je očekuje.

Tokom života je često imala osjećaj duhovnog vođstva, naročito u kriznim trenucima. Nakon neuspješne audicije i epizode duboke depresije, Keler tvrdi da joj se anđeo ponovo javio, uz pjesmu Olivije Njutn-Džon koju nikada prije nije čula – a koja je, kako kaže, objavljena tek nedjelju dana kasnije.

To ju je duboko uvjerilo da je povezana s višom stvarnošću. To ju je natjeralo da shvati da postoji vječna svijest.

Slično iskustvo doživjela je i Nensi Danison, naučnica i pobožna katolkinja iz Ohaja, koja je 1994. godine "umrla" tokom pregleda dojke. Nakon alergijske reakcije na lokalni anestetik, njena svijest je, kako opisuje, napustila tijelo.

"Jednostavno sam umrla. Izašla sam iz tijela i srela prisustvo koje sam nazvala Izvor", rekla je u jednom podkastu.

Prema njenim riječima, Izvor joj je objasnio da je ljudski život projektovan kao iskustvo kroz koje duša uči.

"Učinjena mi je jasna razlika: ljudi su biološka bića na Zemlji, a ja sam svijest, dio Izvora, čista ljubav“, rekla je Danison. Njen zadatak nakon povratka bio je da širi poruku o bezuslovnoj ljubavi i vječnoj prirodi svijesti. Tako je shvatila da je svijest vječna.

Bil Letson, penzionisani vatrogasac, imao je slično iskustvo nakon što je tokom bolesti izazvane gripom imao tešku reakciju na lijek. U tom trenutku, tvrdi, nestao je iz svijeta kakvog poznajemo.

"Moja supruga je rekla da su mi se oči zakolutale i da sam samo pao unazad. Nisu mogli da me povrate", prisjetio se Letson.

Zagrobni život opisao je kao "more dobrodošlice, euforije i ljubavi".

"Osjećao sam se kao da sam se probudio iz duboke hipnoze. Sve što sam mogao da pomislim bilo je: kako sam zaboravio ko sam? Kako sam mogao da povjerujem u sve ovo?“, rekao je Letson, tvrdeći da postoji vječna svijest i nakon što duša napusti fizički oblik.

Svo troje ljudi uvidjelo je jedno isto i govore o sličnim temama: bezuslovnoj ljubavi, višoj svijesti i životu koji nije krajnja stvarnost. Iako su njihova iskustva samo subjektivna i ne mogu se odnositi na sve ljude, niti nauka tako nešto podržava, sličnosti u njihovim pričama otvaraju duboka filozofska i duhovna pitanja.

*Priče o zagrobnom životu ne treba shvatati naročito ozbiljno. Tvrđenja nisu potkrijepljena empirijskim istraživanjem.