TREBAJU LI GOSTI DA SE IZUVAJU ILI NE? Evo šta kažu bonton, higijena i običaji!
Zamislite sljedeću situaciju, dolazite kod prijatelja u goste na večeru, ulazite u njihov stan, izljubite se, pozdravite, a onda vas oni zamole da izujete cipele. Neki, čak zahtjevaju da svoju obuću ostavite ispred vrata.
Svi smo bili bar jednom u ovakvoj neprijatnoj situaciji, bilo da smo gosti koji se radije ne bi izuli, ili oni, koji su prinuđeni da nekoga opomenu za izuvanje.
Ova tradicija vuče porijeklo iz istočanjačkih zemalja, gde je apsolutno nezamislivo ući kod nekoga u kuću sa cipalema na nogama. U Japanu bi ovo značilo nepoštovanje domaćina. Ovakva praksa nije strana i u nekim skandinasvkim zemljama, pa i u Turskoj, ali sa druge strane u Londonu, Berlinu, Rimu apsolutno je nezamislivo da učinite ovako nešto.
Kod nas, mišljenja su podijeljena. Ipak, kada se postavi pitanje bontona, bez sumnje, izuvanje nije po pravilima kulture.
S druge strane, ako gledamo higijenu, neophodno je skinuti cipele kada se nalazimo u svojoj ili tuđoj kući. U tom slučaju, domaćin bi trebalo da ima namjenske papuče za goste za jednokratnu upotrebu ili one tanje, koje bi se odmah mogle oprati nakon nošenja.
Kada se započne polemika oko ove teme, mišljenja su podijeljena.
– Na šta ljudima koji se ne izuvaju liči kuća?! Možeš vala da čistiš svaki dan, ali to nije isto i svakako je nehigijenski. Lijepo ostavite brdo obuće ispred vrata i oni će znati, da treba da se izuju. Izuzeci su samo sveštenik i slava, kada se slavi, lijepo postaviš nešto drugo, središ poslije kuću i gotovo. Samo tada, više ne bih ni dopustila, bilo „po bontonu“ ili ne. Meni je čistoća i zdravlje preče od bontona – izjavila je jedna mlada žena.
Dok jedni misle na sve, pa čak i kada krenu kod prijatelja u goste, sa sobom nose papuče kako bi izbjegli eventuane neprijatnosti ukoliko domaćini nemaju obuću za goste.
Ipak, oni koji ne dijele mišljenje da se u redu izuvati se u tuđim kućama, ni sami ne bi mogli da zamisle da nekoga primoraju da svoje cipele ostavi ispred vrata dnevne sobe, ili pak onih ulaznih.
Za njih, to je vrhunac nekulture.
– Kod nas se niko ne izuva, ne mogu ni da zamislim da kazem nekome da se izuje, to mi je potpuno strano. Da budem iskrena, nikada niko nije ni pitao da li treba da se izuje. Rijetko odlazim kod nekoga ko insistira na izuvanju. Onda se naravno izujem, ali nikada ne obuvam papuče koje ponudi, ko zna ko ih je nosio prije mene…To mi je bas odvratno – istakla je je jedna djevojka iz Beograda.
Biti obuven u kući, u Japanu, znači nepoštovanje domaćina, a ovaj običaj se poštuje i u nekim skandinasvkim zemljama, u Turskoj, u Londonu, Berlinu, Rimu i mnogim drugim krajevima svijeta. U Srbiju je ovaj običaj došao iz Turske, gdje je potpuno uobičajeno da u kući hodate bosi, jer se na podovima sjedi, jede i pije.
Ipak, ako ste u Parizu, Londonu ili Rimu, bolje je da se ne izuvate pred vratima domaćina. Izuvanje obuće se smatra nedoličnim i uvijek imajte na umu da je tamo jako važno i kakvu obuču nosite, jer će je domaćini uvijek dobro odmjeriti. Zato ako namjeravate da nekoga posetite u ovim gradovima, obujte svoje najbolje cipele i zaboravite na izuvanje.
Mišljenje da se ne treba izuvati pred vratima domaćina potiče od vremena kada su se gosti primali u salonima i prostorijama koje su bile namijenjene isključivo za to. Takve prostorije obično nisu bile opremljene tepisima i bile su namijenjene okupljanju velikog broja gostiju, ali bliske osobe koje su primane u „intimne“ dijelove kuće su ipak morale da se izuvaju.
Ako se posmatra sa strane higijene, izuvanje je neophodno, bez obzira o čijoj se kući radi – tuđoj ili svojoj. Domaćini najčešće imaju namjenske papuče za goste pa ih obujte ako vam je potrebno nešto na nogama, ali kao što ne prljate svoju kuću, ne bi trebalo da prljate ni tuđu.
Jedno američko istraživanje je pokazalo da nošenjem cipela u svoj dom unosite mnogo više prljavštine i bakterija opasnih za zdravlje nego što to mislite. Studija Univerziteta u Arizoni je pronašla čak 421.000 raznih bakterija na cipelama. Koliformna bakterija koja služi kao indikator nivoa čistoće hrane i vode (prisutna je u izmetu) pronađena je na đonu 96 procenata cipela.