Kako ističe, vrijedno vježba i uskoro će bez pomagala ponovo stati na noge.

- Dobro sam, vježbam po kući, blizu sam da odbacim sva pomagala i da stanem na noge...Ima 10 dana kako sam kući došao, bio sam četiri mjeseca u bolnici za rehabilitaciju, ono je poseban svijet tamo. Kada se sjetim prvi put kada smo ušli, 120 ljudi, neko bez jedne noge, neko bez obe noge, ima i žena. Zaista su me gotivili i ja sam njih...Najbitnije je biti u glavi dobar, biti hrabar, a biti hrabar znači nastaviti svoj doživljaj života kakav je bio prije onoga što ti se loše dogodilo, to loše ne smije da naruši - rekao je Milić, a onda je otkrio da i dalje ima bolove, no, međutim, oni su dosta slabiji od onih ranije:

- Imam još malo te fantomske bolove, ali su dosta slabiji. Kada skinem protezu, stalno kao da imam dole nogu, pa mi trne, trne, pa žigne. Jaučem, pa se Suzana prepadne, ali sve iz glave ide, medicina ne može da objasni te fantomske bolove.

- Da nije Suzane, to bi bilo pogubno, ja bez nje zaista ne bih mogao da funkcionišem, nikako. Tamo sestre obiđu, dva puta sam skliznuo s kreveta... Kada sam toliko pušio, uživao sam. Kada su mi govorili: "smanji, prestani", govorio sam: "ovaj užitak koji mi čini život ljepšim, to nikada neću ostaviti i smanjiti". Znao sam da će se jednog dana dogoditi ovako nešto, za ovu nogu sam ja možda kriv. Nije bila za operaciju možda, ali sam prefosirao hodanje i onda mi je sve otišlo u taban - rekao je Milić, a onda se osvrnuo na period liječenja od alkoholizma:

- Bio sam periodični alkoholičar, pio sam do kliničke smrti, pa sam se liječio. To je bilo prije 20 godina, a sada sam u stanju da ga gledam i da ne popijem ni gutljaj...Bio sam toliko pijan da se ne sjećam, probudio sam se na krevetu prikopčan na infuziju, gledao sam sa strane i vidio sam da su sve pored mene narkomani. Bio sam sa bivšom ženom tada, ona me je dovela hitno - rekao je on u Premijeri vikend specijalu.