- Ona je mene držala do blonice, nije me puštala. Došla je doktorka koja je liječila tatu, i kaže ona njoj: "Ovo je moja kćerka". Rekla sam joj da mora da ide i da će da je zdraže, otežano je pričala, ali vidjela sam da se gubi. Uveče kad smo zvali bila je u teškom stanju na aparatima. Rastale smo se, svjesna sam bila. Takav je bio i ćale, ali vratio se. Poslije kad sam ušla u sobu, kad vidiš na onim aparatima.... - govorila je Matora.

- Isto moja majka. Dvije godine, zadnja tri mjeseca je naglo oslabila. Jedno jutro je uzela da usisava, kad je bila godišnjica smrti mog ćaleta rekla mi da idem na groblje da upalim svijeću i kod brata koji je poginuo. Ja sam sve to odradio, posle dva sata me je zvala sestra i rekla da se majka ne javlja. Ja dolazim kući, a samo dva sata prije toga smo normalno pričali. Ona je ležala, nije joj bilo dobro. Zvao sam hitnu, poslije 15 minuta je pitam, a ona priča nepovezano. Počela je da kuka, doziva svoju majku. Mi kad smo došli ujutru rekli su mi bolje da ne ulazim u sobu, a ujutru sam to vidio. Kad su uradili metastaze su joj bile svuda, a na posljednjoj kontroli nije imala ništa - pričao je Ivan.

- Kažu da sam ubila majku, a oni ne znaju... - dodala je Matora.