Pjevač koga je narod volio, umjetnik raskošnog glasa i neponovljivog šarma, Predrag Cune Gojković, preminuo je 2017. godine u 85. godini života. Njegova smrt označila je kraj jedne epohe u muzici bivše Jugoslavije, a posljednji dani legendarnog umjetnika protekli su tiho, u krugu porodice, daleko od očiju javnosti.

Dugogodišnje zdravstvene tegobe

Cune je posljednje godine života proveo boreći se sa zdravstvenim problemima. Osim što se godinama borio s dijabetesom, imao je i problema s cirkulacijom, kao i povišenim krvnim pritiskom. Zbog zdravstvenih razloga, povukao se iz javnog života i nastupa još ranije, a posljednji put je javno nastupio nekoliko godina prije smrti.

Nažalost, 2013. godine, Gojković je doživio moždani udar, koji mu je značajno otežao život.

U intervjuima koje je davao, nije krio da se osjeća umorno, ali je uvijek zračio duhom i optimizmom. Iako je bio svjestan svog zdravstvenog stanja, ostao je dostojanstven, dostupan porodici i prijateljima, ali daleko od reflektora.

"Dobro sam. Napustio me je glas malo, ali ne i optimizam. Hodam i još mogu da komuniciram sa ljudima." Iako mu je udar donio velike poteškoće, uvijek je isticao da je imao "sreće u nesreći", jer je ipak bio među živima i imao pred sobom vrijeme koje je mogao da provodi sa svojim voljenim.

Najteže mu je padao gubitak mogućnosti da se druži sa ljudima, što ga je i dokusurilo.

"Moj život je danas jednoličan. Samo krevet, toalet i sto za doručak, ručak i večeru. Teško mi pada. Ne mogu da šetam, a trebalo bi samo malo više da vježbam," govorio je s tugom, ali i s prizvukom razumijevanja da su godine učinile svoje.

Tokom čitave borbe s bolešću, o njemu su brinule njegova supruga Leposava i njihove ćerke Katarina i Nataša. Porodica mu je bila neizmjerna podrška u najtežim trenucima, a supruga je predano vodila brigu o svakom aspektu njegovog oporavka. Njegove ćerke, Katarina i Nataša, bile su uz njega, pružajući mu utjehu i ljubav, ne dopuštajući da se osjeća usamljenim.

Smrt u snu

Predrag Gojković Cune preminuo je 9. jula 2017. godine u Beogradu, u svom domu, mirno, u snu. Porodica je saopštila da je smrt nastupila prirodnim putem. Njegova supruga Snežana i sin Igor bili su uz njega sve vrijeme, a javnost je tužnu vijest dočekala s nevjericom i tugom.

"Razmisljam sinoć kako da počnem. Ti i ja već pet dana vodimo nečujni razgovor. Kažes mi budi jaka zbog mame, Nataše, Mie, Sergeja i mene. I jesmo tata. Kažes imao si sve. I jesi tata. A najvažnije imao si porodicu. Roje se slike u glavi: detinjstvo, mama i ti plešete, djeca smijeh... misli prekida zvono telefona. Ljudi iz cijelog svijeta plaču, mi njih tješimo. Da, tata, bio si veliki čovjek. Vraćam se našem nečujnom razgovoru, jer je sa tobom On i znam da te nečujno vodi. Koliko god da si uradio za svoj narod i svoju zemlju malo je kakav si bio prema nama. Hvala ti tata sto si živio časno. Putuj sa bogom i anđelima i vidimo se jednog dana", rekla je Katarina Gojković.

Oproštaj bez pompe

Iako je bio jedan od najomiljenijih pjevača narodne i starogradske muzike, Cune je sahranjen tiho, bez velikog medijskog spektakla, onako kako je i živio posljednjih godina – skromno i dostojanstveno. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu, gdje su se okupili članovi porodice, prijatelji i poštovaoci.

Sahranjen je uz zvuke violine i poznatu melodiju "Kafu mi draga ispeci".

Legat koji ostaje

Cune Gojković ostaće upamćen po vanvremenskim pjesmama kao što su "Kafu mi draga ispeci", "Ne vredi plakati" i "Devojko mala", ali i po tome što je svojim humorom, toplinom i vedrim duhom osvajao sve generacije. Bio je jedan od posljednjih velikih boema, a njegova smrt ostavila je veliku prazninu na domaćoj muzičkoj sceni.

Iako ga više nema, Cunetove pjesme i sjećanje na njegov lik i djelo nastaviće da žive kroz generacije, piše Stil.