Čuvena balada „Zbog jedne divne crne žene“, koju je izvodio Krunoslav Kićo Slabinac, nastala je iz snažne zaljubljenosti u Mirjanu Antonović, javnosti poznatu i kao dugogodišnju ljubavnicu Miroslava Ilića.

Iako je njihova romansa počela iznenada, razlike u načinu života i udaljenost na kraju su ugasile ljubav, a iza nje su ostali stihovi kao trajno svjedočanstvo o slomljenom srcu. Sam Slabinac nije krio koliko je patio zbog ove veze.

"Ali, da sam znao koliko ću zbog toga propatiti i drugima nanijeti bola, ne bih ništa pisao... Prestao bih da pjevam. No, da krenem od početka. Odletio sam u Njujork na turneju i tamo, sticajem okolnosti, upoznao divnu crnokosu djevojku. Zaljubio sam se kao dječak. I kao uvijek u našoj profesiji, dolazi ono najteže. Odlazak. Ne znam da li su to već godine ili sam po naravi takav, ali sam u avionu strašno patio. U toj srebrnoj ptici svi su se oduševljavali izlaskom sunca, a ja sam sjedio tužan i sam", prisjećao se pjevač.

Slabinac je isticao da svoja osjećanja nikada nije skrivao, iako se njihova veza ubrzo našla pod lupom javnosti.

„Ja nisam sakrivao Miru“

"Naše poznanstvo i ljubav povrijedili su me na vrlo grub način. No, da kažem malo više o toj tajanstvenoj, kako su je neki nazivali. Zove se Mira i rodila se i živjela u našoj zemlji sve do svoje četvrte godine. Zatim je otišla u Sjedinjene Američke Države. Poslije toliko godina sada je došla ovamo i nakon mjesec dana pojavio se mali intervju u jednom listu. Šta je tu svega nadrobljeno! Nisam vjerovao svojim očima. Žao mi je zbog nje. Jedna iskrena inspiracija i ljubav tako su povrijeđene. Nije mi jasno zašto su se okomili na mene. Ja ni od koga nisam sakrivao Miru, vodio sam je svuda sa sobom, i na izlete i na koncerte. Volimo se iako je prije bila udata, a to je zaista samo naša stvar. Zašto nisu mogli da budu kavaljeri prema jednoj ženi, a ne da je bezobzirno napadaju kojekakvim izmišljotinama", govorio je Slabinac.

Ipak, prepreke su bile prevelike. Mirjana je bila naviknuta na život u Americi i nije željela da se preseli u tadašnju Jugoslaviju, dok Slabinac sebe nije vidio na ulicama Njujorka. Raskid koji je uslijedio 1974. godine bio je veoma bolan.

"Ona je tada bila u braku koji je bio pred raspadom i, kako je napisala u svojoj knjizi, mi smo se našli i uklopili jedno drugome u život. Nismo o tome smjeli ni govoriti. Prepreka je bila što je ona navikla na život na njujorškom asfaltu i dolazak u Osijek ili Zagreb nije dolazio u obzir, a ja se nisam vidio tamo. Ona je to naprasno prekinula, kako to već žene znaju! Našla je nekog drugog i prevarila me, da bih ja nju ostavio. Jako smo se ružno rastali, ružno za mene, ali o tome neću govoriti. Bilo je to 1974. godine. Nismo se više čuli nakon toga, ali zajedničke prijateljice rekle su mi da se isplakala kada je saznala da sam se oženio. Pjesmu sam napisao njoj, iako je ona tinjala u meni i prije, samo je bilo dovoljno da upoznam nekoga kome ću posvetiti tekst", ispričao je pjevač.

S druge strane, Mirjana Antonović je o ovoj ljubavnoj priči govorila sa velikom sjetom, ističući da se takva osjećanja dožive samo jednom u životu.

"Bila je to velika, mlada, nevina ljubav. Bili smo jako mladi, gotovo djeca. Mislim da se samo jednom u životu na taj način može voljeti i to se pamti. Bez obzira na to šta se dogodi poslije, bez obzira na to kuda vas odvedu životni putevi, takve se ljubavi pamte. I iz takve ljubavi može nastati mnogo toga, kao što se rodila i ova pjesma. Kada se iskreno voli, onda se to samo od sebe dogodi", ispričala je Mirjana.

Podsjećamo, Mirjana je u braku dobila kćerku koja je ugledna doktorka, a na sudu je dokazala da je Miroslav Ilić otac njenog vanbračnog sina, piše Srpskainfo.