Ljubav Halida i Sejde trajala je skoro 50 godina i ovjekovječena je prelijepom pjesmom, posljednjom koju je Halid snimio.

Pjesma se zove “Sejda” i karakteristična je po stihu “što se rodi tako lijepa, grom te ubio”. Kako je napisao jedan hrvatski novinar: samo onaj ko voli i osjeća sevdalinku može shvatiti koliko su emotivne ove riječi.

Ali ovu baladu krasi još jedan stih, onaj kojim završava, kao testamentom: “Naša ljubav, znaj, naš je spomenik.”

Halid je često govorio da je Sejda njegova najdraža pjesma, njegov oslonac i ljubav njegovog života. Halidovo poštovanje prema ženama i njegova ljubav prema jednoj i jedinoj, Sejdi, ušli su u legendu.

Sejda se nije pojavljivala u javnosti, bila je tihi i postojani pratilac svog muža i stub porodice.

Brak Bešlićevih se često navodio kao jedan od najstabilnijih na estradi, iako je na toj estradi, punoj spletki i podmetanja, Halid proveo decenije.

Par se upoznao 1977. u Sarajevu, u jednoj kafani, gdje je Halid pjevao. Ali, Halid je isticao da njegova Sejda nije bila žena koja voli kafane. Slučaj htio da Sejdina sestra radi u lokalu gdje je on pjevao, pa su se preko nje i upoznali.

Kako je svjedočio pjevač, već pri prvom susretu ju je “u šali zaprosio”. Nakon samo 7 mjeseci zabavljanja ispostavilo se da tu šale nema i da su stvoreni jedno za drugo, pa su se vjenčali.

Kada je postala djevojka, a potom i supruga popularnog pjevača, Sejda je radila u fabrici čokolade. Ubrzo je napustila posao i posvetila se porodici.

Iako su željeli kuću punu djece, imali su samo jedno: sina Dinu.

Sejda je od mladosti imala ozbiljnih problema sa zdravljem, zbog kojih, poslije rođenja sina, nije više mogla imati djece.

Sve izazove, pa i ovaj Bešlići su prebrodili u ljubavi i slozi.

Sejda Bešlić će biti sahranjena u četvrtak, 4. juna, na Gradskom groblju Bare. Počivaće pored svog voljenog Halida.

Iako su mnogi smatrali da Halid treba da počiva u Aleji velikana, on to nije želio. Njegova želja je bila da on i njegova Sejda budu sahranjeni na Barama i da ostanu zauvijek zajedno.

Halid je za života često govorio da bi više bih volio da ga zapamte kao dobrog čovjeka, nego kao dobrog pjevača.

I upamćen je po dobroti, ali i po ljubavi koja je najljepši spomenik: za njega i njegovu Sejdu.