Gostujući u emisiji “Amidži šou”, otvoreno je opisao kroz šta prolazi i otkrio da je pronašao snagu da oprosti čovjeku koji je učestvovao u nesreći.

"Neko ti ubije brata i naravno da imaš… Hoću da vjerujem da to čovjek nije namjerno uradio. Otišao sam na Hilandar da oprostim tom čovjeku, znam da sam morao to da uradim, jer je svašta počelo da mi pada na pamet, neću ni da pričam to. Meni je laknulo, iskreno, oprosti Bože i njemu, vjerovatno nije namjerno. Sa čovjekom nisam u kontaktu, znam ko je čovjek. Nisam s njim u kontaktu, htio sam da idem kod njega kući da mu kažem da mu opraštam, ali nemam snage još uvijek. Ne znam kako ću to podnijeti i onda ne bih", rekao je Darko.

Bol ne jenjava

Govoreći o svom emotivnom stanju, pjevač je priznao da bol ne jenjava, iako to spolja ne izgleda tako.

Iskreno, ne znam šta bih odgovorio. To pitanje često dobijam: ‘Kako si’, kažem super, kako mogu da budem. Borim se da budem dobro, iskreno, trudim se. Mnogo ljudi koji gledaju sa strane kažu: ‘Super je, već ga je popustilo, prošlo ga je’, ljudi to pogrešno protumače, a zapravo ja znam kakav bol nosim na sebi. To samo ja znam, niko drugi ne može da zna. Kako sam? Bolno. Svaki dan prolazim pored njegove kuće, sve imam osjećaj da će da se pojavi, da će da izađe. Nisam još uvijek svjestan toga, ne mogu da pustim to, a znam da moram. To je najteži dio - rekao je kroz suze.

Posljednji dani

 
 

Posebno emotivno prisjetio se posljednjih dana koje su proveli zajedno, ali i kobnog trenutka koji je promijenio sve.

"Mi smo bili 40 sekundi ispred njih. Iza njega je još bila jedna cijela kolona, ukupno nas je bilo petnaestak. Cijeli dan smo se vozili, išli na ručak, niko nije pio, nije bio pod dejstvom alkohola. I dan prije toga smo se vozili, rekao mi je: ‘Hvala ti što se ponovo družimo, hvala što lijepo uživamo zajedno’, pošto smo imali jedan težak period u porodici, gdje smo se malo udaljili. Tih zadnja tri-četiri mjeseca smo bili nerazdvojni, rekao mi je da mu je falilo ovo sa mnom. Navalio je da se vozimo i taj dan… ‘Uvijek vodiš svoje drugare, nikad nećeš brata da povedeš sa sobom, da se vozi’. Stali smo da ručamo, poslije toga krenuli. Zastali smo na jedno lijepo mjesto da odmorimo, zapalimo cigaru. Stavljao sam kacigu, on je dotrčao i rekao: ‘Samo da ti kažem da te volim, hvala ti’. Seli smo na motor, poslije 15 minuta se desilo to što se desilo, da je poginuo. I dan prije i taj dan me grlio i ljubio cijeli dan, rekao sam mu: ‘Koji ti je, šta me grliš i ljubiš cijeli dan’, a on je govorio: ‘Volim te, volim kad se družim s tobom’. Kao da je imao predosjećaj", ispričao je.

Posljednje riječi

Sa posebnom tugom prisjetio se i posljednjih riječi brata.

"Prvi je stao njegov drugar, on ga je držao na rukama posljednjih nekoliko sekundi koliko je živio. Posljednje riječi koje je rekao bile su: ‘Ne mogu da dišem’. Došli smo par minuta kasnije, ništa nismo mogli da uradimo. Želim tu sliku da izbrišem iz glave, ali ona mi je svako veče pred očima kad legnem da spavam", rekao je pjevač.

Lazić je govorio i o njihovom odnosu, naglašavajući koliko su bili bliski uprkos povremenim svađama.

"Na svakom nastupu se smijem i toliko emotivno doživljavam te pjesme, jer kao da je on u svakoj. Ovu pjesmu je mnogo volio, nju ću da snimim. Imam mnogo više emocija, ljudi to osjete. To je pjesma ‘Nije sreća u bajkama’ Sinana Sakića", rekao je, pa dodao:

"To je jedna od omiljenih Draganovih pjesama, često je pjevao. Pitao sam da dobijem autorska prava da je snimim. Kad skupim snage, snimiću je. Otišao sam neki dan kod Tašketa da probam da pjevam, ali nisam imao snage, dira me u svaki dio tuge. Za brata se gine. Svađali smo se, ali nikad nismo prestali da pričamo. Pomirili bismo se brzo, išli na pecanje… bili smo nerazdvojni, posebno posljednjih pet mjeseci", zaključio je.