U SRPSKOJ NAGLO POVEĆAN BROJ ZARAŽENIH HIV/AIDS-om Najmlađi oboljeli predškolskog uzrasta, od posljedica ove bolesti do sada umrla 31 osoba

Aloonline.ba/Tamara Bogunović | Vijesti ∙ 28.01.24 08:00 ∙ 0

Nezaštićeni polni analni ili vaginalni odnos kao i dijeljenje igala ili šprica sa HIV pozitivnim partnerom predstavlja visok rizik, dok je analni se*s je najrizičnije ponašanje.

Foto: Dreamstime_/ILUSTRACIJA

Prvi slučaj zaraze HIV-om u BiH zabilježen je 1986. godine, a u Republici Srpskoj do sada je registrovano ukupno 186 oboljelih osoba od HIV/AIDS-a.

U 2023. godini prijavljeno je ukupno 11 novih slučajeva oboljelih (5 HIV+, 6 AIDS), a podatak koji zabrinjava jeste da je u protekle dvije godine naglo porasla učestalost zaraze.

Najmlađi oboljeli u Republici Srpskoj je predškolskog uzrasta, a najstariji pripada populaciji preko 65 godina. Nešto češće su oboljeli osobe muškog pola, a najveći broj pripada homoseksualnoj/biseksualnoj populaciji.

Jedna osoba umrla je od AIDS-a lani, a od posljedica ove bolesti do sada je život izgubila 31 osoba.

– Analizom trenda kretanja HIV-a 2019-2022. uočava se, da se broj novootkrivenih osoba koje su zaražene HIV-om prve tri godine kretao prilično ujednačeno, a u posljednje dvije godine učestalost je naglo porasla, tako da je stopa incidence sa 0,04 ⁰/₀₀₀₀ u 2018. godini porasla na 4,1⁰/₀₀₀₀ u 2022. godini, što je značajan porast u odnosu na prethodni period – kazali su iz Instituta za javno zdravstvo i dodali da najveći broj oboljelih pripada uzrasnoj grupi 30-49 godina.

Jedan od razloga, kako kažu, koji je mogao uticati na ovako naglo povećanje broja novih slučajeva je neblagovremeno javljanje potencijalno oboljelih zbog epidemije COVID-19, odnosno opterećenost i otežana pristupačnost zdravstvene službe usljed provođenja protivepidemijskih mjera.

Analni ses najrizičniji*

Vršilac dužnosti direktora Instituta za javno zdravlje, Bojan Đenić, kazao je da od ukupnog broja prijavljenih najveći broj pripada homoseksualnoj/biseksualnoj tj. 58% (7), a nešto manji broj heteroseksualnoj i ostaloj populaciji, odnosno drugim putevima prenošenja infekcije.

-HIV može uticati na bilo koga bez obzira na sek*ualnu orjentaciju, rasu, etničku pripadnost, pol, dob ili mjesto stanovanja. Međutim, određene grupe u populaciji imaju veću vjerovatnoću da će dobiti HIV nego druge zbog određenih faktora, uključujući zajednice u kojima žive, kojoj subpopulaciji pripadaju i njihova rizična ponašanja. Nezaštićeni polni analni ili vaginalni odnos kao i dijeljenje igala ili šprica sa HIV pozitivnim partnerom predstavljaju visok rizik. Analni se*s je najrizičnije ponašanje – izjavio je je Đenić za AloOnline.

„Period prozora“

„Period prozora“ smatra se najinfektivnijim periodom, a stručnjaci objašnjavaju da se radi o periodu od momenta kada se dogodila infekcija do dana kada se testovima mogu otkriti antigeni i antitijela na HIV. U tom periodu po pravilu se ne mogu dokazati antitijela koja su specifična za HIV.

– Ona se najčešće mogu dokazati 6 do 8 nedjelja nakon infekcije. U ovom periodu postoji infekcija, uobičajeno testiranje ne otkriva prisustvo antitijela, inficirana osoba ne samo da je sposobna da prenese virus drugoj osobi, već se „period prozora“ smatra „najinfektivnijim periodom“ u smislu lakoće prenošenja virusa. Akutna HIV infekcija javlja se u 30-50% slučajeva nakon 3. do 6. nedjelje od trenutka infekcije – kazali su iz Instituta za javno zdravstvo.

Simptomi zaraze HIV/AIDS

Kod zaraženih osoba javljaju se simptomi koji podsjećaju na gripu ili infektivnu mononukleozu.

Stručnjaci ističu da bolest obično traje od 7 do 21 dana.

Češći simptomi koji se povezuju s HIV infekcijom su:

otečenost limfnih čvorova (na vratu i pazuhu)
jak zamor (koji traje više nedjelja bez očitih razloga)
neočekivani gubitak tjelesne težine (više od 4.5 kg u 2 mjeseca)
dugotrajni proljev (bez vidljivih razloga)
gljivične infekcije usta
kratkoća daha i suhi kašalj koji duže traje
febrilnost i znojenje

– Oportunističke infekcije su infekcije koje se javljaju kao posljedica pada otpornosti organizma, najčešće izazvane “najbanalnijim” mikroorganizmima. Mikroorganizmi koji izazivaju oportunističke infekcije, po pravilu ne izazivaju oboljenja kod zdravih osoba. Dijagnoza AIDS-a postavlja se na osnovu broja CD4+ limfocita, te prisustva oportunističkih infekcija i malignih bolesti koje se pojavljuju tokom HIV infekcije. Uz današnju HAART (Highly Active Anti Retroviral Treatman) terapiju smatra se kako bi oboljeli trebali živjeti gotovo normalno dug život. Preduslov je da se što ranije otkrije da su HIV pozitivni. Zato je važno da se osobe sa rizičnim ponašanjima testiraju na HIV- kazao je Đenić za AloOnline.

Dodao je da osoba koja ima infekciju HIV-om, redovno uzima terapiju i postiže nemjerljiv nivo virusa u krvi, nije više zarazna za svog partnera čak ni prilikom polnog odnosa bez zaštite.

Oboljeli se mogu ostvariti kao roditelji

Đenić ističe da se u današnje vrijeme partneri različitog serostatusa na HIV mogu ostvariti kao roditelji na način da se ne zarazi HIV negativan partner i da se uz odgovarajuće postupke može uz vrlo veliku vjerovatnoću (više od 98 %) roditi zdravo dijete.

– Danas se lijekovima može spriječiti zaraza prije i nakon izloženosti HIV-u (predekspozicijska zaštita – PrEP, postekspozicijska zaštita – PEP)- kazao je naš sagovornik.

Stigmatizacija gora od same bolesti

Stigma i diskriminacija vezane uz HIV/AIDS su najveće smetnje prevenciji širenja virusa, osiguranja odgovarajuće njege, podrške i liječenja, saglasni su i stručnjaci i oboljeli.

– Stigma nastaje kao posljedica nerazumijevanja i neznanja o bolesti, mitova o prenosu virusa i neodgovornog (senzacionalističkog) medijskog praćenja epidemije HIV/AIDS-a. HIV se ne može prenijeti socijalnim kontaktom, što uključuje boravak u istoj prostoriji, razgovaranje, rukovanje, grljenje. HIV se ne može prenijeti preko predmeta koji nas okružuju (kvake, namještaj, pribor za jelo), zajedničkim korištenjem toaleta, čaša, ručnika, kašljanjem, kihanjem, ubodom insekta. Najteže posljedice stigme su prema osobama koje žive s HIV-om, nedostupnosti neophodnoj njezi i liječenju, ali i posebno podršci koju inače ugroženim i bolesnim pružaju rodbina, prijatelji i socijalna okolina. Svi oboljeli se slažu u jednoj činjenici, a to je da je stigma gora od same ovako teške bolesti – zaključuju iz Instituta za javno zdravstvo za AloOnline.

BONUS VIDEO: