„SANJALA SAM GRUPU LJUDI KAKO ME SILUJU NA PORODU!“ Traumatična iskustva porodilja širom BiH odzvanjala na Trgu Krajine (FOTO/VIDEO)

T.B./Aloonline.ba | Vijesti ∙ 08.03.22 17:40 ∙ 0

Osmomartovki marš pod sloganom „Siguran porođaj je političko pitanje!“

Aloonline.ba

U Banjaluci je danas održan jedanaesti po redu osmomartovki marš pod sloganom „Siguran porođaj je političko pitanje!“ na kojem su svoje bolno iskustvo podijelile porodilje širom BiH.

Brojni građani pružili su podršku ovim hrabrim ženama i majkama čije riječi su izazvale erupciju osjećanja i u ustima ostavile gorak ukus nepravde.

Marš je u 16.00 časova počeo ispred Narodnog pozorišta Republike Srpske, a završio se na Trgu Krajine sa čitanjem iskustava žena koje su doživjele porodiljno nasilje i prikupljanjem higijenskih sredstava za porođajno odjeljenje Kliničkog centra u Banjaluci.

Organizatori ( Oštra Nula, Centar za mlade Kvart, Radnička solidarnost, Revolt, Tuzlanski Otvoreni Centar, Mreža za izgradnju mira) ovogodišnjim maršem žele ukazati na nasilje koje žene doživljavaju tokom trudnoće, pri samom porodu ali i nakon poroda.

-Veliki je broj žena koje su sa nama podijelile svoja iskustva iz porodilišta širom BiH, a mnoge od njih su doživljavale različite vrste diskriminacije i nasilja u medicinskim ustanovama, od strane zdravstvenog osoblja, te je porođaj za njih bio traumatično iskustvo. Zabrinjavaju nas različita neugodna iskustva žena te je krajnje vrijeme da ljekari i medicinske sestre tokom poroda prestanu koristiti zastarjele i zabranjene metode prema porodiljama. Krajnje je vrijeme da se prestane porođaj „ubrzavati“ lijeganjem na stomak rodilje, korištenjem vakuum metoda vađenja bebe, sječenjem i povređivanjem tijela porodilje bez njene saglasnosti- kazali su organizatori.

ISKUSTVA PORODILJA

-Dr Mohammad Ardat je apsolutni mesar, gurao me, udarao, psovao mi i za malo ubio moje dijete u stomaku. Dan kada sam izlazila iz bolnice žena je mrtva ležala na hodniku satima dok se Ardat smijao lešu sa sestrama- kazala je jedna od govornica koja je porođaj imala u GAK Sarajevo.

Svoje iskustvo podijelila je i žena koja je prošla stravično iskustvo u UKC Tuzla 2013. godine.

– Porod je bio haotičan, bolan, dugotrajan, i na sve to moj sin je na istom tom odjeljenju zaražen meningitisom koji je praćen sepsom, i sad snosi posljedice po svoje zdravlju i dijete je sa poteškoćama u razvoju- kazala je.

Jedna Prnjavorčanka zbog oholosti medicinskog osoblja izašla je sa velikim traumama iz rađaone.

-Porod kao sam čin nije bio toliko bolan, koliko me potresla činjenica da su moja rebra bila crna od pritiskanja, jer beba je bila velika i tako težak porod prirodnim putem je ostavio trajne posljedice. Mlađe babice su bile veoma nezainteresovane i grube, na momente i veoma bezobrazne „smiri to dijete kako znaš i umiješ“- kazala je porodilja iz Doma zdravlja Prnjavor.

Bahatost medicinskog osoblja nije zaobišla ni UKC Banjaluka.

-Nakon cjelonoćnog mučenja, dripa, bolova, neotvaranja, obišao me je doktor koji je telefonom pozvao sestru i rekao: „Probudi staru kuju, izgubićemo ženu i bebu“. Onda je navedena (starija doktorica) došla i grubo mi se obratila riječima: „Šta je? Hoćeš carski rez?“ Tako je bilo i sve ostalo u vezi sa boravkom u bolnici 2 puta, tj. 2 poroda. Voljela bih da mi se obrate na takav način kada sam fizički sposobna da reagujem, zažalili bi- kazala je porodilja iz UKC Banja Luka, a objavljuje Oštra nula.

Porodi koji obilježavaju život ali u totalno drugačijem tonu nego što bi to trebalo biti odigravaju se i u Opštoj bolnici “Abdulah Nakaš“.

-Doktorica koja me porađala je dovela svoje studente/specijalizante i rekla im da me redom pregledaju, njih pet (jako bolan ručni vaginalni pregled kojim ustanove koliko sam otvorena). Ja u tom trenutku bola i straha nisam znala kako se usprotiviti pa nisam ništa rekla. Godinama poslije sam imala panični strah od intimnog odnosa, sanjala sam grupu ljudi koji me siluju na porodu i naravno – imam samo jedno dijete- kazala je ogorčena porodilja.

Svim strahovitim iskustvima pridružila se i žena iz Mostara.

-Na odjel patologije trudnoće sam primljena u 35. sedmici trudnoće zbog obilnog curenja plodne vode, gdje sam provela osam dana. Osmi dan su krenuli lagani bolovi i oko 22h sam prebačena u predrađaonu. U rađaonu sam prebačena sutradan oko 16h kada su bolovi postali nepodnošljivi. Kako sam se slabo otvarala uključen mi je drip. Trudila sam se disati pravilno ali bolovi su bili strašni i povremeno se nisam mogla suzdržati da ne jaučem. Babica je bila neljubazna, govorila mi je kako bespotrebno kukam, jer su jači bolovi kod bubrežnih kamenaca, nego kod poroda. Rugala mi se i govorila kako tolika žena ne može trpiti bol. Kad sam nakon dva sata dripa molila doktora da mi urade carski rez jer se ne osjećam dobro i imam osjećaj da ću izgubiti svijest, on je se nasmijao i izašao iz rađaone. Babica je cijelo vrijeme govorila kako sam razmažena i treba me biti sramota sto plačem, umjesto da me bar malo ohrabri. To je komentarisala sa dvije mlađe doktorice koje su me povremeno obilazile, koje su se takođe cinično smijale na komentare dotične- sve to na dva metra od mene. U jednom momentu mi se zacrnilo pred očima, svi su uletili u rađaonu i okupili se oko mene. Po izrazima njihovih lica sam primjetila da je nešto krenulo po zlu, ali meni niko ništa nije govorio. Znam samo da sam par puta gubila svijest i da je doktor svom svojom težinom pritiskao moj trbuh, a ja sam prestala osjećati bolove. Momenta kad sam rodila se ne sjećam. Znam da sam pitala babicu jesam li rodila i da li je sve u redu s bebom, ona je samo nešto drsko promrmljala i izašla. Na otpusnom pismu se nigdje ne spominju komplikacije pri porodu, niti mi je bilo ko rekao šta se dogodilo. Kasnije se uspostavilo da je moja djevojčica na porodu dobila trajne i teške povrede mozga, zbog čega ne govori i ima niz drugih poteškoća u razvoju. Zbog trauma koje sam doživjela na porodu i posljedica bojim se i pomisliti na još jednu trudnoću- podijelila je iskustvo hrabra majka iz Mostara.