DRVARČANKA NIKADA NIJE SAZNALA ISTINU O SMRTI DJETETA Nakon filma „Gdje je Sara“ oglasila se još jedna neutješna majka: Mužu nisu dali da otvori sanduk…
Javnost u Republici Srpskoj i regionu šokirana je dokumentarnim filmom „Gdje je Sara“, koji je prije nekoliko dana objavio Centar za istraživačko novinarstvo. Film govori o nestaloj banjalučkoj bebi Sari koja je na UKC RS rođena živa, ali je nakon dva dana pod misterioznim okolnostima umrla.
Sara je sahranjena bez znanja roditelja, a nakon što su odlučili da potraže grob, ne nalaze njene kosti. Priča je uzdrmala cijeli region, koji traži odgovornost svih u ovom slučaju.
Ovaj slučaj naveo je i 35 porodica sa sličnom sudbinom da potraže odgovore na pitanja koja su ih godinama mučila, te su se za pomoć obratili Draganu Tolimiru, advokatu Banjalučana Aleksandre Blagojević i Miloša Kuprešanina, Sarinih roditelja.
Prema njegovim riječima, zajedničko za sve te slučajeve je što su bebe rođene u Banjaluci, te da bi trebalo da su sahranjene na groblju u ovom gradu, na dijelu gdje se sahranjuju novorođenčad.
„Mužu nisu dali da otvori sanduk“
U vezi sa ovim slučajem, na portalu ALOonline oglasila se S.J., žena iz Drvara (identitet poznat redakciji) koja tvrdi da je imala sličnu sudbinu poput Sarinih roditelja. Njena priča datira iz nešto ranijeg perioda, odnosno, preciznije 1997. godine, kada je kako navodi „rodila nedonošče u Doboju, koje je prebačeno u Banjaluku u inkubator“. Prema njenim riječima, nisu joj dozvolili da ide sa djetetom, a samo nekoliko dana kasnije telegramom su je obavijestili da je dijete umrlo. Kako navodi, ni ona ni suprug se nikada nisu uvjerili da li su u sanduku zaista bili posmrtni ostaci njihovog djeteta jer „mužu nisu dali da otvori sanduk“.
– ‘97. sam rodila nedonošče u Doboju, odatle je prebačeno u Banjaluku u inkubator. Meni nisu dozvolili da idem sa djetetom. Iz bolnice sam izašla bez ikakvog otpusnog pisma. Bili smo izbjeglice i moglo se kako hoće. Svake informacije o muškom djetetu koje je imalo i ime, Mišo, dobijali smo da je u redu i da ne brinemo, da bi nedjeljom uveče ponovo zvali i ponovili nam istu priču. Sljedeći dan u ponedjeljak dolazi poštar i donosi telegram da mi je dijete umrlo. Šok. Ja sam bila jako loše i borili su mi se za život zbog komplikacije poslije poroda. U Banjaluci mom mužu nisu dali da otvori sandučic, zvali su miliciju na njega, nisu dali nikakvu dokumentaciju, a profesorka sa kojom smo se prethodno uveče čuli naprasno je otišla na godišnji. Ni doktora, nigdje nikog odgovornog. Moj muž ispraćen sa milicijom i sandučićem do groblja gdje je morao sahraniti ,,sina“ . Mi ne znamo šta je bilo u sandučiću jer je blindiran, mogli su staviti bilo šta. Jedini dokaz da sam rodila je taj telegram i čitulja u novinama. Moje srce uvijek kaže da je negdje, ali gdje, u sandučiću sigurno nije. Pokušavala sam da dobijem tu profesorku koja je ubrzo otišla i u penziju ili bilo kog odgovornog, ali bez uspjeha. Mnogo njih je upleteno u prodaju djece. Ako neko ovo čita, a zna istinu neka mi kaže, neću krivično goniti nikoga samo da znam gdje mi je dijete, sada je već formiran čovjek. Samo znam da je isti moj muž. Pomozite ako nešto znate. Bog vidi sve, ne idite protiv njega – napisala je S.J.
Podsjetimo, nakon filma regovalo je i Okružno javno tužilaštvo Banjaluka te je formiralo predmet u vezi sa svim tvrdnjama i radnjama koje su objavljene u dokumentarnom filmu „Gdje je Sara?“, a koji je uradio Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).
– Povodom informacija objavljenih dana 1. aprila 2024.godine, u dokumentarnom filmu – Gdje je Sara?, na portalu Centra za istraživačko novinarstvo, ovo Tužilaštvo je formiralo predmet po službenoj dužnosti u vezi sa radnjama obavljenim nakon smrti novorođenčeta Aleksandre Blagojević i Miloša Kuprešanina i novorođenčeta Nataše Stijak, radi provjere iznesenih navoda, prikupljanja svih potrebnih informacija i obavještenja i utvrđivanja svih okolnosti – saopšteno je iz OJT Banjaluka.
BONUS VIDEO: