TRAŽILA JE PO SVIJETU, NIJE ZNALA DA ŽIVI U BLIZINI Svetlana pronašla kćerku poslije 40 godina, a njena poruka će vas rasplakati
Poslije 40 godina Slađana Stojanović i Svetlana Vasić, majka i kćerka, ponovo su se srele.
Svetlana je ostala trudna sa samo 20 godina. Kako je živjela u tradicionalnom, zabačenom mjestu gde je bilo sramota biti samohrana majka, gotovo po rođenju Slađane, kako priča Svetlana, majka i tetka su joj oduzele dijete i za svoju devojčicu nije čula punih 40 godina.
Kako kaže, svoje dete tražila je punih 40 godina po cijelom svetu, a djevojčica je rasla na samo 30 kilometara od nje!
Slađana saznala da je usvojena
Slađana je u svojoj 10. godini saznala da je usvojena i tu kreće njena patnja.
– U 10. godini sam saznala da sam usvojena. Od tog dana više nije bilo ništa isto. Mučila su me pitanja zašto je ona mene ostavila. Djeca su me zadirkivala u školi, nisam htela ni sa kim da govorim. Sa saznanjem da me je ostavila prava majka, bilo mi je jako teško. Kada su moji usvojitelji umrli, počela sam da razmišljam o svojoj pravoj majci. Našla sam grupu koja se bavi izgubljenom djecom i roditeljima, pustila sam poruku bez mnogo nade, međutim, čudo se desilo. Javila mi se advokatica… i posle nekog vremena moja majka bila je pronađena. Baš ličimo nas dve – priča Slađana i dodaje:
– Sada znam ko sam, odakle sam… Koliko puta sam plakala, i kćerka me je tešila, i stalno je pričala kako jedva čeka da upozna baku, a baka je sada za svaku pohvalu. Nikada nisam imala predrasude zato što me je ostavila, ne osuđujem je, samo sam htela da je dodirnem i da znam da je to moja majka – kaže Slađana.
Istog dana kada je upoznala majku, Slađana je upoznala i oca, i njemu je oprostila. Kada ju je video, kaže, otac je zanemeo od šoka i iznenađenja.
„Uzele su mi dijete i dale ga na usvajanje“
Ispovijest Svetlane kojoj su, kako tvrdi, majka i tetka otele dijete iz naručja i dale ga na usvajanje.
– Rodila sam kćerku kada sam imala 20 godina. Trudnoću sam krila i tokom cijele trudnoće sam radila. Krvavo sam radila, niko nije primijetio moju trudnoću. Ja sam bila mršavija nego sada, nosila sam haljinu, tako da se to nije vidjelo. Sve sam radila. I po snegu, niko nije mogao da posumnja. Nju sam rodila za minut, a ja sam nju mučila jer sam mnogo radila dok sam je nosila – kaže Svetlana.
Kako tvrdi Svetlana, živela je u patrijarhalnoj porodici i roditelji nisu željeli da joj pomognu. Kada je rodila kćerkicu, dijete su joj, kako tvrdi, otele majka i tetka, da ne bi bilo bruke u selu.
– Majka mi je rekla – na šta to liči da se kopile rodi u kući. Doktor me je ubjeđivao da dam dete na usvajanje, jer moji neće da me prime kući. Ja sam izvela dijete kući, zatvorili su me u sobicu, to je neka pojata u planini. Niko mi nije pomagao, nisam znala ništa oko nje. Nikakvu pomoć nisam imala. Ostavljala sam je da spremam ručak… Moja tetka me je natjerala da odem u Centar za socijalno, tu sam potpisala neki papir. Jedan dan dođe moja tetka, otela mi je dijete uz pomoć majke, bukvalno su mi uzeli Slađu. Ja nju nisam dobrovoljno ostavila – kaže Svetlana i dodaje:
– Kada se rodila, imala je beleg na desnoj nozi, na butini. Išla sam u Dansku, Hamburg, Švajcarska… Ne bi li vidjela beleg na nozi. Imala sam osjećaj da ću je pronaći. Vjerovala sam da ću je naći. Kada sam je ugledala poslije 40 godina osetila sam samo sreću i radost, bila sam tada najsrećnija žena na svijetu. I želim da poručim svima da ne odustaju od traženja svoje djece, mojoj sreći sada nema kraja – rekla je Svetlana gostujući na „Pink TV“.
BONUS VIDEO: