(FOTO/VIDEO) KAKO JE MLADENA BOJINOVIĆA OTPISAO RK „BORAC“, PA POSTAO NAJTROFEJNIJI BANJALUČKI SPORTISTA Legendarni rukometaš za ALOonline: Kao Srbin iz Republike Srpske ponosan sam na priznanje u Francuskoj
FOTO: ALOonline
Mladen Bojinović je u bogatoj rukometnoj karijeri osvojio veliki broj trofeja. Jedan od najznačajnijih svakako je Liga šampiona koju je uzeo sa francuskim Monpeljeom sad već davne 2003. godine kada su u dvomeču bili uspješniji od španske ekipe Portland San Antonio.
– Sigurno da je to jedan od najvažnijih i za mene najznačajniji trofej u mojoj bogatoj karijeri. Za mene kao Banjalučanina to je bila velika stvar, posebno kada se zna da smo rasli uz Borac koji je 1976. godine bio klupski šampion starog kontinenta, i eto, i ja sam dosanjao svoj san – prisjetio se evropske krune sa Monpeljeom Mladen Bojinović.
Najvažnije je vjerovati u sebe
Zanimljiv je bio igrački put našeg sagovornika. Kao klinac počeo je da trenira rukomet, a gdje drugo, već u Borcu. Međutim, tamo nije bio miljenik sreće jer su ga otpisali u klubu, a procjena tadašnjih trenera bila je da nije talentovan za ovaj sport. Iako relativno mlad, popularni Baka imao je drugačije mišljenje, i vrlo brzo ispostaviće se da je bio u pravu.
– To je sve tačno. Mislim da se ne treba previše vraćati u prošlost, jer ima dosta takvih slučajeva, a loše su bile procjene tadašnje struke u Borcu. Međutim, vjerovao sam u sebe, nisam htio da prihvatim njihovo mišljenje i jednostvano tražio sam svoj igrački i životni put. Dan-danas govorim svojoj djeci kao i svima onima koji treniraju rukomet i dolaze na moj kamp, da je najvažnije da vjeruješ u sebe, da je kvalitet mnogo jači nego što ti neko kaže da li si talentovan ili nisi. Prema mom mišljenju, za moju karijeru najvažnije je bilo samopouzdanje kao i to što sam vjerovao u sebe – kategoričan je Bojinović.
Sa nekih 17,5 godina put ga je prvo odveo u Jagodinu sa kojom je postao juniorski prvak Srbije i Jugoslavije, a onda slijedi odlazak u veliki klub – Partizan.
– Jagodina je bila pun pogodak. Došao sam sa 17,5 godina u Pomoravlje. Bila je to jedna fenomenalna generacija koja se okitila dvostrukom krunom. Kao veliki navijač Partizana moj san bio je da igram u crno-bijelom dresu, i to mi se ostvarilo. Tu sam na najzdraviji način odrastao, jer sam proveo četiri godine i prošao sve etape da bi u zadnjoj sezoni bio najbolji igrač u SR Jugoslaviji – napominje Bojinović.
Kako je nastao nadimak Dugi?
Kako kaže, imao je veliku sreću što ga je trenirao Mile Isaković, legendarni rukometaš Metaloplastike koji mu je ujedno dao nadimak Dugi.
– Imao sam sreće da sam na početku trenirao kod Mileta Isakovića koji je fenomenalan čovjek i trener. On se tada vratio iz Francuske, i jedino što žalim je što je naša saradnja kratko trajala. Upijao sam svaku njegovu riječ i savjet, za tri mjeseca puno sam napredovao iako sam tada imao nešto više od 18 godina. Na početku priprema bilo nas je 36 igrača, za njega su mnogi bili nepoznati, među njima sam i ja bio ta nepoznanica. Malo je teško izgovarao moje prezime, pa je onda počeo da me zove Dugi i tako mi je do danas ostao taj nadimak – ističe nekadašnja rukometna vedeta.
O vremenu provedenom u Španiji i Francuskoj, kao i o mnogim drugim temama o kojima smo razgovarali sa Mladenom Bojinovićem možete pogledati u videu ispod.
Poslije Partizana i Beograda, Mladen Bojinović imao je sjajnu inostranu karijeru koju je počeo u Španiji, a završio u Francuskoj gdje je dobio priznanje kao sportista sa najviše trofeja.
– Dugo sam bio neko ko je imao najviše trofeja, sada je ispred mene Nikola Karabatić. To je velika čast za mene kao Banjalučanina, Srbina iz Republike Srpske i reprezentativca Srbije. Nije mala stvar kada dobijete priznanje od jedne države koja je vladar svjetskog rukometa, to je za mene fenomenalna stvar, ali i za Banjaluku i Republiku Srpsku – zaključio je Bojinović.
BONUS VIDEO:
Možda vas zanima
Sport
vremenska prognoza
Sarajevo
Banja luka
Mostar
Tuzla
Bihać
Bijeljina
Zenica
Prijedor
Pale
