PRIČA O LAKTAŠANINU KOJI POMJERA GRANICE Aleksandar Đukić postavio veliki cilj: Želi podići 1.000 kilograma golim rukama!

Aloonline.ba | Tamara Bogunovic | Sport ∙ 06.12.24 20:25 ∙ 0

Kada hobi preraste u potrebu, a zanimacija u inspiraciju i ozbiljne rezultate, tada dolazi do pomjeranja sopstvenih, ali i tuđih granica, o čemu najbolje govori primjer Aleksandra Đukića.

Banjaluka.net/Printscreen

Ovaj 34-godišnjak iz Laktaša danas uspješno podiže težine veće od 700 kilograma, a kako kaže, cilj je da učini ono što na našim prostorima još nije zabilježeno – želi da svojim rukama podigne čak 1.000 kilograma.

Iako je od djetinjstva svoje navike i svaki trenutak posvećivao sportu, ni sam nije mogao zamisliti da će jednom pomjerati rekorde u poverliftingu.

“Kad sam prestao da se bavim kik-boksom, odlučio sam da nađem nešto novo što će da me ispunjava. Krenuo sam da dižem tegove, gdje mi je krenulo od samog starta dobro i nisam imao nekih poteškoća u dizanju većih kilaža. Sve je krenulo kao hobi, kao gledanje i praćenje strongman takmičenja”, započinje Đukić svoju priču za Banjaluka.net.

Danas, na trening i pripreme odvaja nekoliko časova dnevno, što zna biti zahtjevno, ali kako kaže, u tome se pronašao.

„Trening kreće sa jednim baš dužim zagrijavanjem, gdje mora da se pripreme tijelo i mišići za jedan takav napor. Kad se dobro zagrijem, onda krećem da treniram zavisno od toga šta taj dan radim. Prvo krećem sa manjim težinama da mišić proradi, pa onda postepeno povećavam kilaže do maksimalnog opterećenja. Trening je baš, mogu da kažem, težak, iscrpljujući, ali kada čovjek to voli, onda ništa nije teško. Što se tiče vremena, potrebno ga je jako puno, a poslije svakog napornog treninga samom organizmu je potrebno da se odmori, oporavi, da se mišići oporave, a sve to da bi bili spremni za sljedeći trening. Jako je bitno voditi računa o odmoru mišića kako bi se izbjegla povreda“, izjavio je Đukić.

Težina tegova nakon podignutih 100 kilograma je samo rasla, a danas diže već više od 700 kilograma, ali tu nije kraj.

“S obzirom na to da sam već prije imao sportsku podlogu i da sam u treningu od malih nogu, išlo mi je lako da podižem veće težine. Prvo sam krenuo da radim čučanj sa šipkom, gdje sam dizao i težine do 300 kilograma. Odlučio sam da pokušam da dignem i nešto veće težine na mašini za čučanj. Krenuo sam sa 150 kilograma i polako sam dizao do 525 kilograma. Za nekih dva mjeseca sam došao do težine od 700 kilograma, kada sam osjetio da mogu da dignem i veću kilažu i sada planiram da dignem i 1.000 kilograma”, naglasio je Đukić.

Kod nas, kako kaže, nažalost, ne postoje takmičenja u ovoj disciplini, ali po Еvropi su svakako zastupljena, pa se i on nada da će otići na jedno u skorijoj budućnosti. Ipak, reakcije okoline svakako ne izostaju.

„Reakcije okoline kada su čuli koje težine podižem bile su pozitivne, a dosta kolega i prijatelja se oduševilo, jer niko nije imao priliku da vidi i da doživi u nekom našem okruženju da čovjek može toliki teret da digne. Od samih ljudi koji su bili tu u tom momentu kad sam ja to dizao, pa do svih ostalih, reakcije su bile pozitivne i ljudi su to gledali sa divljenjem“, objasnio je Đukić.

U budućnosti će pokušati ostvariti neke veće rezultate u ovoj disciplini, a želja mu je sve ovo prenijeti na mlađe generacije.

“Želio bih prenijeti tu posvećenost sportu i edukaciji o sportu kod omladine, kao i treniranju, kako mlađih tako i svih ostalih starosnih kategorija ljudi. Ciljevi su mi da idem preko 1.000 kilograma da dignem, jer mislim da to mogu i što je najvažnije, osjećam da to mogu”, istakao je Đukić.

Ipak, naglašava i da ovo sve zna biti jako opasno, tako da se ne treba upuštati u ovakve poduhvate bez dobre edukacije i sportske podloge.

„Jako je opasno, treba dosta biti oprezan u svakom smislu te riječi. Ja sam naučio sve sam i borim se sam, jer nema puno osoba koje mogu i koje su spremne za tako neke ekstremnije stvari. Ja sam se dosta edukovao kroz čitanje razne sportske literature i praćenjem samih treninga. Danas nam je dosta toga dostupno na internetu i možemo puno toga da vidimo i naučimo. Ne bih savjetovao da se rade velike težine kad je čovjek sam, jer je uvijek potrebno da imate bar nekog sa sobom. U ovom svemu, jedna mala greška može da bude jako opasna i može da nanese povrede opasne i po sam život“, zaključio je Đukić, piše Banjaluka.net.

BONUS VIDEO