UBISTVO IZ SAMILOSTI U ZEMUNU Slučaj mrtvih supružnika otvorio osjetljivo pitanje

| Region ∙ 18.07.23 09:21 ∙ 0

FOTO/MUP RS

Muž Z.Ž. (73) iz Zemuna ubio je suprugu V. Ž. (71) koja je dugo bolovala, pa izvršio samoubistvo, bračni par najvjerovatnije odlučio da skrati njihovu patnju

Smrt supružnika čija su tijela u nedjelju nađena u njihovoj kući u Zemunu, nije posljedica porodičnog nasilja, već se najvjerovatnije radi o još jednom u nizu takozvanog „ubistva iz milosrđa“.

Naime, muž Z.Ž. (73) ubio je svoju suprugu V. Ž. (71), pa sebe, a prema riječima komšija, ovaj bračni par imao je dobar odnos. Prema njihovim riječima, žena je bila teško bolesna i odavno je nisu vidjeli da je izašla iz kuće u komšiluku. Zbog njene bolesti se i vjeruje da su zajedno otišli u smrt.

Spuštene roletne

– Njega sam vidjela prije dvije nedjelje dok su im sređivali živu ogradu oko kuće. Nju nisam baš dugo vidjela, a i ranije kad sam je viđala to je bilo uglavnom noću, kad već padne mrak, da malo prošeta, vjerovatno joj bude tako lakše – kaže komšinica.

– Čuli smo da se ovo dogodilo po nekom njihovom unapred napravljenom dogovoru. Kažu i da je naš komšija imao neku posljednju želju, a vjerujemo da je ta želja bila da on i njegova voljena supruga zajedno odu na onaj svijet. I to što su ih našli u krevetu zajedno, to što su roletne bile spuštene, samo nam negdje potvrđuje da je ovdje riječ o ubistvu iz milosrđa – pričaju nam komšije iz Zemuna.

Podsjetimo, njihova tijela nađena su u nedjelju i to kad je brat muškarca Z. Ž. pozvao policiju jer mu se par nije javljao dva dana.

Nažalost, kad su u pitanju ovakvi slučajevi oni se gotovo uvijek događaju među članovima porodice i nerijetko osoba koja je „skratila muke“ svom bližnjem izvrši samoubistvo. Djeca su dizala ruke na svoje roditelje, roditelji na djecu i do sada je uvijek bilo zbog teške bolesti.

Istraživač fenomenologije nasilja Zorica Mršević za Kurir kaže da bi eutanazija bila mnogo bolji način da se ovakve stvari riješe, ali da bi ona morala da bude strogo regulisana zakon što svakako nije lako postići.

Dugo i teško umiranje

– Ja sam za eutanaziju gledajući kako postajemo sve starije društvo, nema svhe da neko umire dugo i teško, a da se sa njim pate njegovi najbliži. Kada ste u nekim godinama potpuno ste nemoćni. Teško je kad vidite da vi nekome ne možete da pomognete, a kamoli kad ste u potpunosti zavisni od drugih i to ne možete da uradite ni samo za sebe. Međutim, tu je onda problem kako utvrditi da li je to bila nečija želja, regulativa mora biti takva da ne smije doći do pribavljanja bilo kakve koristi – kaže nam Mršević i dodaje da može da se desi prećutno ako je bolesnik svjestan da želi da umre i sam može koliko-toliko da brine o sebi.
– To ponekad urade ljekari kad daju neki jak lijek i kažu da se slučajno ne prekorači doza jer može dovodi do smrtnog ishoda, te pacijenti koji to sami žele imaju u glavi taj njihov „savjet“. Međutim, opet mislim da je mnogo bolje da se iz crne doze prećutnog dešavanja, pređe u normalno zakonski regulisano.

Šta je eutanazija

Frensis Bekon, britanski filozof, prvi je upotrebio riječ eutanazija u delu Novum Organum još u 17. vijeku. Ovim terminom opisao je laku, srećnu smrt, gdje je „ljekar odgovoran da ublaži tjelesne patnje“.

Eutanazija je omogućena u više evropskih zemalja, a Belgija je 2002. godine bila prva zemlja na svijetu koja je dozvolila eutanaziju, a od prošle godine čak i mladih od 18 godina, dok je u Holandiji eutanazija dozvoljena za starije od 12 godina. Aktivna eutanazija dozvoljena je u Belgiji, Holandiji, Španiji, Luksemburgu, Kanadi, Kolumbiji, australijskoj državi Viktoriji i na Novom Zelandu. Takođe, pasivna eutanazija moguća je u Francuskoj od 2005. godine, što znači prekid terapije za pacijenta, odnosno kompletnog liječenja.

Čekamo novi zakon

U Srbiji zakon o eutanaziji ne postoji. Prednacrtom Gradanskog zakonika u Srbiji koji je napisan 2015. predviđa se pravo na dostojanstvenu smrt. Međutim, ovaj zakonik do danas nije usvojen.

– Kod nas zakona o eutanaziji nema i to se kvalifikuje isključivo kao ubistvo iz samilosti i kazna je od 6 mjeseci do 5 godina zatvora, ko drugog liši zivota zbog teškog zdravstvenog stanja u kom se nalazi, pa i na njegov izričit zahtjev počinio je krivično djelo ubistvo iz samilosti. U Srbiji se rijetko za krivična koja se baš tako kvalifikuju jer okolnosti budu na kraju dosta drugačije ili je osoba koja je „ubila iz samilosti“ već presudila sebi samoubistvom – kaže za Kurir advokat Nebojša Tešić.

U našoj zemlji se u posljednjih pet godina, prije ovog slučaja, bilo pet ubistava iz milosrđa kada je majka ubila bolesnog sina, sin zaklao nepokretnog oca i otrovao se, sin ubio bolesnu majku, otac bolesnog sina…

Crkva protiv

Miloš Stojković, teolog i povjerenik manastira Hilandar, rekao je da je svako ubistvo, pa čak i ono iz milosrđa, najgori grijeh, koji čovječanstvo ne smije da dozvoli.

– Crkva nikad neće podržati eutanaziju jer niko nema pravo da čovjeku oduzme život. Život je čovjeku dodijelio Bog, a ne čovjek. Zato je Bog jedini koji može da mu ga oduzme. Ko je čovjek da ubija ono što je Bog stvorio? Pošto se eutanazija vodi kao milosrdna smrt, to direktno znači ubistvo koje, kratko i jasno – crkva nikad nece prihvatiti. – izjavio je svojevremeno za Kurir Stojković.

BONUS VIDEO: