U KOGA UPERITI PRST KRIVICE? Psiholozi o tome šta je navelo osnovca da ubije drugove u školi
Dječak K. K, (14) osumnjičen da je juče ujutru ubio osam školskih drugova i drugarica i školskog čuvara, i ranio još sedam osoba u Osnovnoj školi „Vladimir Ribnikar“ na Vračaru u Beogradu, bio je usamljen i nije govorio o osećanjima koja su prethodila zločinu, ocjenjuje školski psiholog Branka Tišma.
Interpretirajući informacije do časa razgovora dospele u medije, misli da je riječ o djetetu koje se nije poveravalo bliskima, te da nije dobio podršku kakvu očekuje.
„Njegova odluka je strašna i govori o usamljenosti, da nije imao na koga da se osloni. Šta god da je bilo, ovo dete nije komuniciralo sa drugima. Nije delilo svoj doživljaj i neki svoj osećaj je izlio kroz tu pucnjavu“, rekla je Tišma.
Dodaje da se o motivima i razlozima umnogome nagađa, ali da je sigurna u jedno – da dječak nije razgovarao o onome što ga tišti.
„Činjenica je da nije razgovarao sa drugima, da nije delio. Kada ste ljuti, kada ste očajni, imate trenutaka kada se povlačite, ali ima trenutaka i kada započinjete ili kada su drugi uporni da započinju razgovor. Ne morate da podelite baš to o čemu razmišljate, ali podelite neki bes, neku tugu, a on to nije uradio. Ta nekomunikacija, usamljenost, osećanje nepripadanja…“, pobraja moguće razloge koji su doveli do onoga što je sada najteže shvatiti.
„Nadam se da će ovo biti opomena da razgovaramo sa svojom decom. Vidim da se priča o tome kako treba pooštriti mere. Mimo mera koje treba pooštriti ili ne, ne ulazim u to, sa decom treba razgovarati, podeliti vreme, učiti ih vrednostima“, kaže ističući da se desila velika tragedija, te da se nižu pitanja o tome kako da se nešto slično ne ponovi, kako će dalje porodice koje su izgubile decu, kako će dalje razred koji je ostao bez učenika.
„Odgovori koje slušam, ne pružaju nam ono što treba da nam pruže – sigurnost da se to više neće ponoviti“, dodaje sagovornica.
U vezi sa tim što je zločin počinjen vatrenim oružjem Tišma iznosi dva zapažanja. Najprije upozorava da je pištolj morao biti pod ključem.
„Municiju i oružje treba držati odvojeno, ako to držimo u kući, i nedostupno ostalim članovima porodice“, upozorava.
Ocjenjuje da je u ovom slučaju postojao i umišljaj.
U vezi sa tragedijom koja je pogodila zemlju, a o kojoj izveštavaju i svetski mediji, zadala je i temu za razmišljanje: kako kontrolišemo djecu? Kakav je uticaj igrica i medijskih sadržaja?
Smatra da od djece školskog uzrasta ovaj događaj ne treba sakriti.
„Mora da se podeli, jer je u svim medijima, nema oblika medija u kom nema te vesti. Možda zvuči idealistički, ali čim razgovaramo sa decom, smanjujemo problem“, kaže.
„NASTAVNIK UTRČAO I POČEO DA VIČE“ Detalji stravične pucnjave na Vračaru lede krv u žilama
Daje i uputstvo za razgovor roditelja i djeteta. Okosnica tog razgovora treba da bude bezuslovnost roditeljske ljubavi.
„Treba reći da se dogodila tragedija, da se još uvek ne zna uzrok, ali da je dete koje je to počinilo svakako imalo neki problem, da bi oni voleli i da bi bilo dobro da razgovaraju o problemima koje dete ima u školi. Vrlo je važno da podele to što ih muči, ne samo kada je lepa ocena ili lepa vest. Važno je da znaju da su naši i kad smo ljuti. Da možemo da ih kaznimo i da ih volimo. Granice koje postavljamo, moramo da postavimo“, objašnjava.
Da podsjetimo, načelnik Policijske uprave za Grad Beograd Veselin Milić, rekao je da je dječak, koji je pucao u OŠ „Vladimir Ribnikar“, u izjavi u policiji rekao da je „psihopata koji treba da se smiri“ i da je napadač sam pozvao policiju i obavijestio ih o zločinu.
BONUS VIDEO: