TREPANACIJE- OTVARANJE LOBANJE, najstariji poznati hirurški zahvat
Trepanacija – od grčke reči „τρυπανον“, što znači uređaj za bušenje rupa – je najstariji je poznati hirurški zahvat.
Trepanacija je proces kojim se u lobanji buši rupa, a zatim ukloni četvrtasti ili okrugli dio lobanje. Dokazima koji sežu u praistorijsko doba, kažu da je to jedna od najstarijih hirurških praksi u istoriji. Najstarija trepanirana lobanja otkrivena je na neolitskom groblju u Francuskoj i stara je više od 7.000 godina.
Trepanacija se koristila u praktične svrhe – za ublažavanje pritiska na lobanju nakon povrede – ali koristila se i u magijske i ritualne. Naime, rupe u lobanji su se bušile kako bi demon zarobljen u glavi imao otvor za bjegstvo.
Mnoge različite civilizacije, od Rimljana i Kineza, izvodile su ovu proceduru, koristeći naoštrene komade kremena kao hirurško oruđe.
Ovaj metod su koristili Maje, Asteci i Inke kao dio svojih drevnih rituala. U nekim drevnim kulturama, glave su bile veoma značajne, a ove grupe su postale poznate kao „obožavaoci glava.“ Ovdje je trepanacija bila posebno uobičajena, a izvađena kost bila je poštovana kao amajlija. Šamani su ga takođe koristili za čišćenje od zlih duhova, kod osoba sa mentalnim bolestima, epilepsijom i sljepilom.
Tokom srednjeg i u 16. vijeku, trepanacoja je takođe često praktikovana. Princ Filip Oranski operisan je čak 17 puta, dok je jednoj jadnoj duši izbušeno 52 rupe u glavi u roku od dva mjeseca.
Bez anestezije, ovo je bio posebno bolan, čak i po život opasan postupak. Međutim, stopa preživljavanja ovih operacija bila je iznenađujuće visoka.