NAJVEĆI FENOMEN NIKOLA TESLA SPAVAO SAMO tri sata i savršeno je funkcionisao! Kako je to moguće?
Iako mislimo da znamo šta je to spavanje, zasigurno postoji mnogo toga što nam je, kao laicima, „strano“. Tema je, zapravo, mnogo kompleksnija nego što djeluje u prvi mah.
Sve češće slušamo o tome koliko je san važan, posebno u današnje vrijeme kada smo stalno u nekoj akciji. Nažalost, nedostatak (adekvatnog) sna je sastavni dio života mnogih.
Takođe, treba istaći da nije svaki san isti, tačnije, važno je kada spavate (u kojim intervalima), koliko, kako i gdje. Na sve ove dileme odgovore nam daje prim. Dr Slavko M. Janković, neurolog iz Acibadem Bel Medic opšte bolnice
Tri vrste spavanja…
Iako mislimo da znamo šta je to spavanje, zasigurno postoji mnogo toga što nam je, kao laicima, „strano“. Tema je, zapravo, mnogo kompleksnija nego što djeluje u prvi mah, i zato je naše prvo pitanje za doktora Jankovića upravo vezano za to šta je to spavanje koliko je ono staro?
– Spavanje je vitalan oblik ponašanja nepoznate svrhe, koje okupira 1/3 ljudskog života. Tri osnovna oblika vigiliteta (stanja svijesti) kod čovjeka su budnost, NREM spavanje (tokom koga se spava) i REM spavanje (tokom koga se sanja). To su tri biološka modusa postojanja, od kojih je svaki „pod upravom“ određene grupe neurona koji su odgovorni za početak i kraj tog procesa. Aristotel, a zatim Ruski naučnik Pavlov, smatrali su da su budnost i spavanje dva nezavisna procesa, od kojih je spavanje „pasivno odsustvo ili gašenje svesti“ – kaže nam prim. Dr Slavko M. Janković.
Ističe da je dihotomija procesa spavanja poznata tek od 1953. godine, kada su Aserinsky i Kleitman poslije proučavanja na djeci, otkrili da kako u bihevioralnom tako i u elektrofiziološkom smislu postoje 1) spavanje (non-rapid eye sleep = NREM) i 2) sanjanje (rapid eye movement sleep = REM).
– Od tada se zna da je priroda spavanja heterogena i da postoji „površno“ (I i II stadijum) i „duboko“ (III i IV stadijum) spavanje i – samo sanjanje. Međutim, tek 1990. godine je napušten koncept „sve-ili-ništa“ („ili spavam ili sanjam“) u određivanju stanja svesti, pa se sada zna da je, kod bolesti spavanja, moguće da čovjek istovremeno može da bude budan, da spava i da sanja – objašnjava nam dalje neurolog iz Acibadem Bel Medic-a.
Otkrića u svijetu spavanja
Iako je proces spavanja vjerovatno star koliko i sav živi svijet; iako spavanje okupira 1/3 ljudskog života; iako je spavanje vitalan oblik ponašanja čiju svrhu, doduše, ne poznajemo; ipak su prvi koraci, koji su nam omogućili da uđemo u neke tajne spavanja načinjeni tek u prošlom vijeku – prvi elektroencefalogram (EEG) je 1908. godine registrovao Hans Berger, a to otkriće objavio tek 1929. godine.
Međutim, dodaje dr Janković, poznato je da je Edison oko podne drijemao u svojoj laboratoriji oko 45 minuta, a Tesla nije, tako da je ipak Edison od Tesle spavao duže). Neki ljudi spadaju u grupu „dugih spavača“, pa im je za dobar oporavak potrebno 10 do 11 sati noćnog spavanja. Ukoliko se spava još duže, smatra se da postoji patološko stanje koje se naziva „hipersomnija“, koje zahtijeva dodatna medicinska ispitivanja uzroka. Ukoliko se spava nedovoljno dugo ili je spavanje lošeg kvaliteta radi se o nesanicama ili „insomnijama“.
Prim. Dr Slavka M. Jankovića pitamo i da li je istina da su ideje za neka značajna djela nastala u snu?
– Prema izjavi nekih naučnika i autora, smatra se da je više značajnih otkrića nastalo, koncipirano ili razjašnjeno tokom spavanja ili sanjanja. Nekoliko primjera ilustruje ove navode: njemački hemičar Friedrich August Kekule von Stradonitz je tokom spavanja sanjao zmiju koja guta svoj rep, pa je tako došao do rješenja prstenaste strukture benzena koja mu tokom budnosti nije bila jasna. Takođe se smatra da je ruski hemičar Dmitri Ivanovič Mendeleev periodični sistem elemenata zamislio u spavanju. Otto Loewi je za otkriće principa neurohemijske transmisije, za koju kaže da je razjasnio sebi tokom spavanja, dobio Nobelovu nagradu.
Smatra se, ističe naš sagovornik, i da je Herman Hilprecht tokom spavanja osmislio prevod kuneiformnog pisma sa „kamena Nabukodonosora“, a da je Elias Howe mašinu za šivenje zamislio u spavanju.
– Robert Louis Stevenson je ključne scene u noveli „The Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde“ zamislio tokom spavanja, a Samuel Taylor Coleridge je epsku poemu Kubla Kahn osmislio tokom spavanja. Poznato je da je Arthur Benson poemu „The Phoenix“ koncipirao u spavanju; da je Giuseppe Tartini „stvorio“ violinsku sonatu „Il trillo del Diavolo“; da je francuski kompozitor Jules Massenet, nekoliko operskih kompozicija koncipirao tokom spavanja.