ŠEST DECENIJA DRUGOVANJA SA KNJIGOM Ranko Pavlović: Pisac plemenitom pjesmom i pričom djeci našeg doba mora pomoći da se iščupaju iz čeljusti goropadnih video-igrica, punih zloće i ubistava
FOTO/PRIVATNA ARHIVA
Sa mislima ovog svestranog književnika, pretočenim u djela, mnogi su se sreli još u školskim klupama, a dobar dio čitalaca ostali su mu vjerni i kasnije, sa nestrpljenjem očekujući nove avanture iz njegovog pera.
Trajanje je najbolji pokazatelj kvaliteta, a neumorni pisac kaže da i sada ima toliko inspiracije da mu je potrban još jedan stvaralački vijek da sve to završi.
Vaše pjesme, priče, romani, slikovnice, te pozorišni i radio-dramski tekstovi punih šest decenija oplemenjuju dječji svijet. Kritičari kažu da ste, ne samo stvaralaštvom, već i životnim stavom, uzor koji treba preporučivati djeci. Koliko su današnja djeca zahtjevni čitaoci?
U svijetu savremenog djeteta sve manje je mračnih šuma, tajanstvenih dvoraca na kamenitim vrhovima čije odaje su prepletene gustom paučinom, zatim vještica na metlama, džinovskih natprirodnih bića i kojekakvih drugih čuda koja se neprekidno rađaju iz utrobe straha. Dijete našeg doba živi u virtuelnom, digitalnom svijetu. Osjećam da ono, pored ostalog, želi da ga pisac svojim djelom povede u nova, na primjer kosmičkih prostranstva, da ga iz čarobnih šuma punih strašila premjesti u nedostižna sazvježđa. Finom, plemenitom pjesmom i pričom mora mu pomoći da se iščupa iz čeljusti onih goropadnih video-igrica, punih zloće i ubistava. Treba nenametljivo da mu ukaže na moguću štetnost društvenih mreža i njihovu prednost ako se koriste na pravi način. Riječju, književno djelo tom mladom, neiskvarenom biću trebalo bi da bude neka vrsta vodiča na putu odrastanja i spoznavanja svijeta.
Duško Radović je rekao da za djecu treba pisati isto kao i za odrasle, samo malo bolje. Koje teme danas privlače najviše pažnje najmlađih čitalaca?
Mislim da dijete najviše privlače one teme koje mlado biće vode u budućnost i, kao književnog junaka, prikazuju ga sličnog odraslom čovjeku, nekome ko je svoj, ko zna da razmišlja, koji hoće da gradi svoj svijet bez mnogo “popovanja” odraslih. Senzibilitet djeteta dvadeset prvog vijeka bitno se razlikuje od senzibiliteta djevojčica i dječaka prije šest, sedam, osam i više decenija. Kao čitalac, ono u književnom djelu zahtijeva punu istinu čak i onda kada pisac zaroni u duboke vode fantastike. Naravno, govorim o umjetničkoj istini, o uvjerljivosti pripovijedanja. Svaki postupak u priči, svaka misao u pjesmi mora mladog čitaoca uvjeriti u svoju smislenost i opravdanost. U tome je, dakle, potreba da za djecu “treba pisati kao za odrasle, ali samo malo bolje”.
Svjedoci smo da su djeca savremenog društva, nažalost, više okrenuta tehnologiji (telefonima, igricama…) Gubi li knjiga bitku u ovom slučaju? Kakva su Vaša zapažanja?
Nažalost, knjiga pomalo uzmiče pred tim “novotarijama” koje spominjete u pitanju. Za to su, međutim, više krivi oni koji bi trebalo da popularišu knjigu, da djetetu ukazuju na njenu korist, blagorodnost, nasušnu potrebu. Najveću ulogu u tome imaju škola, roditelji i sredstva informisanja. Ali, problem je u tome što ni roditelji današnjeg djeteta nisu čitali i ne čitaju pred svojom djecom, da im primjerom pokažu šta znači knjiga. Ne samo roditelji, nego su i bake i deke u djetinjstvu i mladosti bili više okrenuti televiziji i drugim izazovima nego knjizi. Nastavnici ne bi morali da se drže samo čitanke i obavezne lektire, mogli bi bar jednom mjesečno da svojim učenicima preporuče neku knjigu koju su sami pročitali (ako uopšte čitaju) i da ih zainteresuju nekim detaljima iz te knjige da je i oni potraže. U listovima i časopisima, čak i onim koji su namijenjeni najmlađima, malo je priloga koji preporučuju čitanje, a televizije čak ni onda kada dramatizuju neko književno djelo malo čine da na primjeren način preporuče mladom gledaocu da pročita tu i druge knjige.
Često se govori „čitaj, pa bilo šta“. Smatrate li da je to ispravno razmišljanje?
Nisam pristalica takvog stava, naročito o mladom čitaocu kada je riječ. Kod njega treba doprinositi formiranju čitalačkog ukusa, sugerisati mu, opet na nenametljiv način, kakve i koje knjige bi trebalo da potraži, dok se stariji čitalac već opredijelio za vrstu literature koja će zaokupljati njegovu pažnju.
Svjedok ste različitih vremena i prilika u društvu. Kako biste ocijenili današnju situaciju na našim prostorima?
Srušili smo jedan sistem, drugi nismo uspostavili po mjeri čovjeka, onakav kakav bismo željeli da bude. U tranziciji smo osiromašeni do ogoljenosti, a raslojavanje društva došlo je do mjere kada jedni plivaju u bogatstvu (ne polažući nikome račune kako su do toga došli), a drugi, ako su im zatvorena vrata narodnih kuhinja, pretražuju kontejnere za smeće “sa pet zvjezdica”. Zatim, iz jednog jednoumlja, u kome smo imali bar privid slobode izražavanja na zborovima građana i radnih ljudi, prešli smo u drugo, u kome stranački neopredijeljenom čovjeku mjeru slobode određuju stranke na vlasti, a članovi stranaka uglavnom moraju biti poslušnici. Sela su opustjela, a iz gradova, uglavnom mladi, odlaze tamo gdje misle da će im biti bolje. Prezaduženi smo do guše i još se svakodnevno zadužujemo. Humorističke TV serije zamijenili su direktni prenosi zasjedanja Skupštine. Gdje je lijek? U prepuštanju vlasti mladim, poštenim ljudima, a rukovođenje javnim preduzećima i ustanovama obrazovanim, sposobnim stručnim ljudima, a ne “podobnim” stranačkim “svaštarima” koji mogu rukovoditi svim i svačim, samo im je potrebna naklonost šefova stranaka na vlasti i obaveza da ih slušaju.
Kako Ranko Pavlović vidi budućnost generalno, a pogotovo ljudi koji žive u Srpskoj?
“Nije sve gotovo kad gotovo sve je”, stih je pjesnika Rajka Petrova Noga koji bi mogao biti preambula svakog ozbiljnog programa oporavka. Prvo, moramo odmah prestati sa zaduživanjem kojim smo već i praunucima stavili jarmove na vrat. Drugo, prestati sa stranačkim zapošljavanjem, a okrenuti se mladim, sposobnim, stručnim ljudima. Treće, smanjiti i postepeno prepoloviti administraciju koja je izmislila sopstveni kvasac za stalno narastanje, a stvarati uslove za jačanje proizvodnog ili, kako smo ga, ko zna zašto, nazvali realnim sektorom. Četvrto, prestati sa uvozom onog što naš čovjek može proizvesti, na primjer, flaširane vode, paradajza, kupusa, zelene salate, krompira i da ne nabrajam, i istovremeno s tim stvarati uslove da naš čovjek, prvenstveno poljoprivrednik, proizvodi ono što nepotrebno uvozimo. Peto, ne smijemo više svi biti izdajnici. Sada je to za poziciju opozicija I nestranačka “masa”, a za opoziciju pozicija. Ko to stalno ubacuje klicu sukoba među ljude koji se, po stranačkoj pripadnosti već odavno dijele, čak i u porodici. Šesto… Ma, uzalud je sve ovo nabrajati ako nema kolektivne (a ne stranačke) svijesti da, makar zarad svog potomstva, odmah ne pristupimo promjenama.
Kako biste ocijenili književnu scenu Republike Srpske?
Jačanjem Udruženja književnika Republike Srpske u posljednjih možda desetak godina, književna scena je znatno ojačana. Nažalost, zbog neadekvatnog finansiranja i nebrige za buduću književnu baštinu, gotovo svi književni časopisi su “na aparatima”, neredovno izlaze, postaju godišnjaci ili se gase, nemaju ni novca za poštarinu da saradnicima pošalju autorske primjerke, a o autorskim honorarima odavno se uopšte i ne govori. Uprkos tome, neki časopisi postaju sve bitnija književna činjenica, poput “Nove stvarnosti” (izdavač UKRS) ili “Bokatin dijak” (Kulturni centar Lopare), da samo ove spomenem. Izdavači knjiga, iako bez adekvatne finansijske (budžetske) podrške, nekako istrajavaju, a u novije vrijeme značajne impulse oslabljenom izdavaštvu daju, na primjer, “Imprimatur”, Udruženje književnika RS i još neki.
Književni stvaraoci s ovih prostora sve više nalaze izdavače i dobijaju značajna književna priznanja i van Republike Srpske, što je vrlo bitno za cjelokupan književni žiuvot. Nažalost, osjeća se podvojenost pisaca starije i mlađe generacije, što bi svakako trebalo prevazilaziti.
Kako biste opisali savremenu književnost i njen položaj kod nas i u svijetu?
Kao i u svim ranijim periodima, savremena književnost i u svijetu i kod nas prolazi kroz razne turbulencije, ali na kraju, kad sve prođe kroz rijetko rešeto, na rešetki ostaje samo ono što vrijedi. Sjećam se, kad je počela pandemija korone, jedan prijatelj mi je napisao (ili sam ja njemu, krhka su sjećanja): Nije nas pokosio postmodernizam, pa neće ni korona! U cjelini gledano, književnost sa svih strana napadaju neki novi izazovi, ali ona je neuništiva. Kao što televizija nije potisnula pozorište i film, tako neće ni novi mediji Knjigu (namjerno pisano velikim početnim slovom). Više se plašim nemarnog odnosa društva prema književnosti i knjizi, nego novih izazova. Nije zanemarljivo ni rapidno opadanje čitalaca, ali slično se događalo i u proteklim vremena, pa su istinske vrijednosti uvijek opstajale.
Gotovo da ne postoji književno priznanje koje niste dobili. Ima li, ipak, neko za koje je ostala želja da budete laureat?
Nagrade treba davati mlađima, da ih podstiču, motivišu. Da, dobio sam dosta književnih priznanja, možda i previse, ali nisam Andrićevu nagradu za pripovijetku (mada je književna kritika posebno isticala moje domete u tom žanru). Mislim da ju je moj pripovjedački opus zaslužio, naročito neke pripovijetke koje su se odavno ugnijezdile u antologijama, odnedavno i u čitankama.
Da li trenutno radite na nekoj knjizi i možete li nagovijestiti o čemu se radi?
Trenutno sam zaokupljen pripremanjem izbora iz poezije za djecu za knjigu koja je sastavni dio značajne nagrade “Zlatni ključić Smedereva”, čiji sam ovogodišnji dobitnik, a nakupilo se i dosta novih pjesama, kratkih priča i pripovijedaka, stalno im se pridružuju i novonapisane, odavno mi ne da mira i jedna tema koja iziskuje formu romana, pa – vidjećemo.
Nedavno su novosadski “Prometej” i banjalučka “Besjeda” objavili Vaša Izabrana djela u 14 tomova…
Da, osam knjiga za odrasle i šest za djecu. Na prošlogodišnjem Međunarodnom sajmu knjige u Banjaluci ovjenčana su najprestižnijom sajamskom nagradom “Moštanica”, za izdavački poduhvat, promovisana su na beogradskom Sajmu, trenutno se predstavljaju po krajiškim gradovima. I, još čekaju argumentovan sud književne kritike.
BONUS VIDEO:
Možda vas zanima
Poznati
vremenska prognoza
Sarajevo
Banja luka
Mostar
Tuzla
Bihać
Bijeljina
Zenica
Prijedor
Pale
