U Bosni i Hercegovini sva tri naroda imaju svoju viziju funkcionisanja ove zemlje. Bošnjaci je žele unitarnu, kako bi kao većina preglasavali druga dva naroda, Srbi žele još veću autonomiju kroz vraćanje na izvorni Dejton, a Hrvati treći entitet.

U svjetlu nedavne posjete predsjednika Vlade Hrvatske, Andreja Plenkovića Banjaluci, mogla se vidjeti srdačnost, kako jedne tako i druge strane. Prijateljstvo Dodika i Čovića traje dugo i uslovljeno opstankom Hrvata u BiH, koji se vječito drže po strani i igraju na sigurno. U priči gdje Hrvati vide svoj interes, oni igraju na Dodika.

Ako se vratimo na Dejtonski sporazum, Hrvati su na uštrb etnički čiste Hrvatske ostali samo na autonomiji u nekoliko kantona Federacije BiH. Iako ih ima oko 15 odsto u BiH konstitutivan su narod i bez njih ne može da se odlučuje o bilo čemu. Ono gdje dolazi do problema jeste zloupotreba Izbornog zakona u Federaciji BiH, gdje Bošnjaci Hrvatima biraju člana Predsjedništva, što lideru Hrvata, Draganu Čoviću daje puno prostora da osporava brojne procese ali i da poteže priču o trećem entitetu.

Taj treći entitet niko nikada nije jasno definisao ali u određenim kobinacijama on bi podrazumijevao i prekrajanje dijela teritorije Republike Srpske. To niko niti je potvrdio niti dematnovao iz vlasti u Republici Srpskoj ali je Milorad Dodik u svojim izjavama jasan "Vjerujemo da bi trajno rješenje bilo to da se Bosna i Hercegovina organizuje tako što bi imala tri entiteta". Nedovršena država, kako ju je nazvao profesor Radomir Nešković, je odlična poluga za razne teorije, zamrznuti sukob i manipulacije u kojoj gotovo ni jedno rješenje ne može proći bez neke vrste sukoba.

U taj kontekst treba staviti i činjenicu da su Bošnjaci, kako onomad reče Haris Silajdžić, Bosnu i Hercegovinu ogadili Srbima i Hrvatima, pa su ova dva naroda ujedinjena oko zajedničkog neprijatelja.

Postavlja se pitanje krivca, jer se u svemu uvijek traži krivac, pa se prstom može uprijeti u Bošnjake, koji su najbrojniji u BiH. Bošnjaci bi da Hrvatima izglasavaju člana Predsjedništva, Srbima da sude i ukidaju nadležnosti koje su Dejtonom zagarantovane Republici Srpskoj, a onda kada stigne odgovor, burno se reaguje. Bošnjaci nemaju dobre odnose ni sa komšijama, pa tako redovno priznaju Kosovo, dok buču i viču kada predsjednik Srbije dođe u Banjaluku, iako Vučić uvije ponavlja isto “poštujemo teritorijalni integritet i suverenitet BiH”. Sa Hrvatima su davno odvezali zastavu, dok ih Crnogorci ignorišu.

Jedina šansa Bošnjaka jeste istinsko pomirenje sa Srbima, jer Srbi nisu nikakvi agresori, s obzirom da vijekovima žive u BiH. Na sukobu Srba i Bošnjaka za sada najviše profitiraju Hrvati, koji sa malim brojem ljudi drže sve poluge države. Ukoliko to Bošnjaci ne shvate i pomire se sa činjenicom da je Bosna malo i srpska, da se ne može za prijetnju Seni Uzunović Srbe slati u zatvor, a za prijetnju Srbima u Bihaću ni krivična prijava. Da Srbima ne mogu nametati konstantu krivicu, nazivati ih genocidnim, a tražiti od njih da vole BiH. Kao najbrojniji narod, moraju da promijene sebe, pa onda one oko sebe.