Nenad Nešić, predsjednik Demokratskog narodnog saveza govorio je o izborima u Prijedoru, političkoj krizi u BiH, planovima opozicije za izbore 2022. godine…

Predizborna kampanja za novog gradonačelnika Prijedora kao da je pala u drugi plan zbog velike političke krize u BiH. Šta se dešava u Prijedoru, kako teče kampanja Vašeg, odnosno kandidata opozicije? Kakve su Vaše procjene, kao i stavovi o kandidatu vladajućeg SNSD?

Predizborna kampanja je formalno tek počela. DNS, sa svojim koalicionim partnerima iz SDS i PDP, ima sjajnog, najboljeg kandidata – dr Gorana Predojevića, i to nam svaki dan potvrđuju Prijedorčani na terenu. Gospodin Predojević je mlad i obrazovan čovjek, sa fakultetskim kolegama, i bez ijedne mrlje i afere iza sebe,
Obraz i obrazovanje u jednom.Moram reći da sam fasciniran njegovom energijom i željom da lokalnu vlast u Prijedoru vrati građanima, da ona bude u funkciji razvoja, napretka i opšteg dobra, a ne partijskih interesa jedne partije. Život u Prijedoru je protekle godine stao. Dr Predojević, govoreći riječnikom njegove struke, spreman je da ga reanimira, stabilizuje i oporavi.
Ne bih ja riječi trošio na njegovog protivkandidata. Dovoljno je da uporedite njihove biografije. Dr Predojević je sve u životu postigao sam, svojim trudom, radom i znanjem, dok je njegov protivkandidat tipičan primjer poremećenog sistema u društvu i partijskog nezasluženog pozicioniranja. Neko ko nije dorastao ni upravljanju jednim Domom zdravlja, što je pokazao skandal sa uništenim vakcinama, ne može voditi grad.

Слика може припадати 4 особе и људи стоје

Koliko će neviđeni skandal koji je imao bivši gradonačelnik Prijedora Pavlović uticati na ishod ovih izbora?

Vjerujem da će taj skandal biti nauk svima da za gradonačelnika biraju onog kome bi povjerili svoju kuću i porodicu. Zaista mi je degutantno da bilo šta kažem o tom skandalu, ali mislim da su iz njega svi morali izvući lekciju da treba da biraju stabilne, ostvarene i ljude visokih moralnih načela.

Kako DNS ocjenjuje aktuelnu krizu u BiH i odnos vladajuće koalicije prema toj krizi, ima li DNS rješenje za izlazak iz ovog političkog ćorsokaka u koji je zapala BiH?

Postavili ste vrlo kompleksno pitanje. Da imamo čarobni štapić, već bi riješili situaciju. Ovo definitivno jeste najdublja kriza u postdejtonskoj BiH. Mnogo je tu i uzroka i uzročnika i interesa, ali i lešinara.
Jedan od uzroka je svakako nesposobnost vladajuće koalicije SDA-SNSD-HDZ da rješavaju ekonomske, socijalne, privredne i problem u zdravstvu. Bezbroj puta je viđena ta dogovorena igra kontrolisanog dizanja tenzija radi opstanka na vlasti i bijega od odgovornosti za stanje u kojem se nalazimo.Drugi problem svakako jeste različito viđenje BiH i potreba ne samo SDA nego svih političkih partija iz Sarajeva da između sebe i BiH stave znak jednakosti, kao i da nasilno prekrajaju ustavno uređenje, s ciljem potpune centralizacije BiH i nestanka entiteta, koristeći polugu koja se zove Ustavni sud BiH. Zaista je dodijalo slušati te svakodnevne ratnohuškačke izjave ‘BiH to smo mi, i ona će izgledati kako mi kažemo. Biće kako mi hoćemo ili rat’. Niti će biti kako oni kažu niti će biti rata, niti su samo oni BiH.
Treći problem stranci koji ovdje siju pomutnju, nastojeći da u svoj CV ubilježe neki sitni politički uspjeh. Ovu krizu prevashodno jeste kreirao strani faktor, odnosno, onaj nesrećni Incko koji je nametnuo izmjene Krivičnog zakona. I rješenje je kod njih, oni su ti koji treba da povuku zakon, umjesto insistiraju na nekim svojim rješenjima, koja su uglavnom pristrasna i izvor novih kriza. U BiH, valjda smo do sada naučili, jedina trajna i održiva rješenja su ona koja sami donesemo. Sve reforme koje su sprovodili stranci danas su ovdje kament spoticanja.
Da skratim. Preduslov za izlazak iz krize jeste da se van snage stavi Inckov zakon i da se donese Zakon o Ustavnom sudu BiH kojim ćemo ispratiti strance što je i naša evropska obaveza. Kada se to učini, situacija će svakako biti relaksiranija i moguće je sjesti za sto i dogovarati i rješenja drugih problema.

Mnogi zamjeraju opoziciji da nema dovoljno agresivan pristup prema vlasti u Republici Srpskoj. Svjedoci smo da su ovih dana rudari i mnogobrojni građani na ulicama u Federaciji BiH, opozicija u Srpskoj je održala jedan protest i ućutala se… DNS ukazuje na težak položaj boraca u Republici Srpskoj i druge negativnosti, možemo li uskoro očekivati neke radikalnije poteze opozicije?

Razdvojio bih te proteste rudara, koji su opravdani, od ovih tzv. ‘građanskih’. Ovi drugi niti su građanski niti mogu podržati da neko u Sarajevu označava bilo koga iz Republike Srpske. Ko valja a ko ne valja u Republici Srpskoj, isključivo će odlučivati građani Republike Srpske. Vlast Srpske ćemo mijenjati mi, a ne oni i neka ne gaje iluzije da ćemo i milimetra odstupiti od nacionalnih interesa Srpske.
Što se tiče protesta u Republici Srpskoj, smatram da ih treba nastaviti i to samo sa jednim zahtjevom – odlazak najlošije Vlade u istoriji Republike Srpske. Pomenuli ste ‘agresiju’ prema vlasti. Ne smatram da je agresija čudotvorni recept za promjenu vlasti. Vrlo često može biti i kontraproduktivna.

Vlast se mijenja boljom ponudom u smislu programa, ciljeva, ideja, napretka, obnove, i boljim kadrovima od onih na vlasti. Protesti su sredstvo da se dođe do cilja, da se izvrši pritisak na vlast da prije ode, nešto bolje uradi i prestane ignorisati određene problem koji postoje, od položaja boraca, do nezaposlenosti, siromaštva, anarhije itd.

Kakav je stav DNS po pitanju kandidata za predsjednika Republike Srpske i srpskog člana Predsjedništva i zajedničkih lista za izbore? Da li sa imenima kandidata treba izlaziti do kraja godine ili sačekati da se zvanično raspišu izbori?

Mnogo sam puta o tome govorio. Prije svega, što se tiče listi, naš prijedlog je da idemo sa zajedničkim listama. Tu bi možda DNS najlošije prošao, ali bi svi zajedno imali mnogo više mandata nego sa odvojenim listama. Mi smo spremni opšti interes staviti ispred partijskog, žrtvovati se, da bi pobjeda bila snažnija.
Što se tiče kandidata, mi tu nikada nismo imali problem, I progutali smo svoju sujetu. Ono što smatram jeste da Republici Srpskoj i njenim građanima ne treba koncept ‘Sjaši Kurta da uzjaše Murta’ . Dabogda nikada ne pobijedili, ako pobjeđujemo samo da jedni odu a drugi dođu. Mnogo važnije od imena jeste da narodu kažemo kako ćemo koji problem rješiti, šta ćemo uraditi. Mi smo uradili svoj ekonomski program koji su radili najbolji stručnjaci u region i očekujemo od ostatka opozicije da se izjasni. Takođe, i za sve ostale segmente prvo moramo napraviti program. Kada budemo imali snažan program, jasnu viziju budućnosti, imena kandidata će biti sasvim nevažna. Jedino okupljanje na ideji, na temelju, može donijeti pobjedu. I zato mislim da ne treba istrčavati sa kandidaturama, niti bilo čije lične ambicije da se što prije nazove kandidatom smiju biti ispred interesa cijelog društva. Pobjedu ne donose svatovi koji su našli mladu, nego stepen odgovornosti koji pokažemo prema svakom građaninu Republike Srpske. Centar našeg okupljanja ne treba biti kandidat, nego čovjek koji glasa.