Nesreća koja se dogodila na jednoj od najprometnijih raskrsnica u Sarajevu odnijela je jedan mladi život i teško povrijedila više osoba, među njima i maloljetnu Ella Jovanović. Ubrzo nakon tragedije priveden je vozač tramvaja Adnan Kasapović, koji se brani tvrdnjom da je uzrok nesreće tehnička neispravnost vozila, a ne ljudska greška.

Ipak, pitanje koje se ovih dana nameće nije samo — ko je kriv? Već — koliko se dugo znalo da postoji problem?

Građani i pojedini radnici gradskog prevoza tvrde da su se na istoj raskrsnici i ranije dešavali incidenti — izlijetanja iz šina, nagla kočenja, tehnički kvarovi. Razlika je u tome što je ovo prvi put da je nesreća na toj lokaciji imala smrtni ishod. Upravo ta činjenica dodatno je pojačala ogorčenje javnosti.

U danima nakon tragedije, centar Sarajeva postao je mjesto okupljanja građana. Transparenti sa porukama „Ne ubija tramvaj, već nemar“ i „Ovo smo mogli biti mi“ jasno su pokazali da dio javnosti odgovornost ne vidi samo u jednom čovjeku za komandama, već u sistemu.

Pod pritiskom javnosti, ostavku je podnio premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk, navodeći da preuzima moralnu odgovornost. Nedugo zatim, ostavku je podnio i direktor KJKP GRAS-a Senad Mujagić, preduzeća zaduženog za gradski prevoz. Za jedne, to je čin političke odgovornosti. Za druge, tek simboličan potez koji ne rješava suštinske probleme.

Postavilo se i pitanje da li su protesti politički motivisani. Pokušaja politizacije svakako je bilo, kao i prisustva pojedinih političkih aktera. Ipak, okosnicu okupljanja činili su građani, mladi ljudi, studenti i srednjoškolci koji svakodnevno koriste javni prevoz. Njihov zahtjev bio je jednostavan — bezbjednost ne smije biti upitna.

Ova tragedija otvorila je šira pitanja: stanje tramvajske infrastrukture, održavanje voznog parka, odgovornost nadležnih institucija i odnos prema upozorenjima koja su, prema tvrdnjama građana, postojala godinama. Ako su se na istoj raskrsnici već dešavali incidenti, zašto ozbiljne mjere nijesu preduzete ranije?

Jer ovo, po svemu sudeći, nije bio izolovan slučaj. Ovo je bio trenutak u kojem su se godinama nagomilavani problemi sudarili sa stvarnošću — i odnijeli jedan mladi život.

Sada ostaje pitanje da li će sve ostati na ostavkama i obećanjima o detaljnoj istrazi, ili će ova nesreća postati prelomni trenutak za ozbiljne i trajne promjene u sistemu javnog prevoza.

Jer odgovornost, na kraju, nije samo pravno pitanje. Ona je i društvena.

A to je pitanje koje prevazilazi jednu raskrsnicu.