Bio je trgovac i ugostitelj, zna napraviti odličnu rakiju, a bavi se i organskom proizvodnjom. Uzgaja voće za vlastite potrebe, a isključivo travom, domaćim žitaricama i voćem hrani živinu. 

Upravo je on zaslužan za afirmaciju australijske rasne koke „Australorp“ na ovim prostorima. U jeku sezone imao je čak 280 koka u jatu. One su hodale svuda po Đorđinom voćnjaku. Imale su vode, trave, voća i insekata u izobilju, a vrijedni Đorđo im je dodavao i žitarice. Napravio je jedinstven potez, kako bi povećao proizvodnju jaja.

„Držao sam kokoške bez ijednog pijetla. Pijetlovi su se samo borili, tukli su se do smrti, uznemiravali koke i one su manje nosile, a jaja su bila sitnija. Bez pijetlova su slobodne, svakodnevno dvije trećina njih nosi jaja, mirnije su i nisu izložene stresu“, pojašnjava Đorđo uzgajajući svoje kokoške na organski način.

Priznaje da je odvajajući pijetlove od svojih koka razmišljao o imenjaku Đorđu Balaševiću i njegovom „Pijetlu“.

I Đorđo Raca zna dobro zasvirati gitaru i ostale žičane instrumente. Zna i zapjevati.

Iako je riječ raca u mnogim krajevima naziv, ili drugi naziv za patku, Đorđo Raca se opredijelio za uzgoj kokošiju. I to bez pijetlova.

Kažu da postoje i stihovi i o njegovim pijetlovima i kokama.

Đorđini pijetlovi na koncu,

zakukurikaše u loncu,

ne čuje se više njihova graja,

a koke i dalje nose bijela jaja!