Miodanić je nedavno dao iskaz američkim istražiocima koji su boravili u Derventi kako bi razgovarali sa srpskim žrtvama ratnih dešavanja i prikupili njihova svjedočenja o stradanju i zločinima počinjenim nad srpskim stanovništvom na području Dervente.
Borislav Miodanić, sin Ranka i Smiljke, do 1982. godine živio je sa suprugom Markom u Gornjem Detlaku, nakon čega je otišao u Rijeku, gdje je radio u Riječkom brodogradilištu, a potom i u Rusiji.
Početkom 1992. godine vratio se u Derventu, gdje su ubrzo počeli ratni sukobi. Kao pripadnik snaga koje su branile derventsko naselje Čardak, Miodanić je 24. aprila 1992. godine zarobljen.
Prema njegovom svjedočenju, zarobili su ga pripadnici paravojnih i regularnih jedinica Hrvatske vojske, nakon čega je odveden u logor Rabić u Derventi.
U tom logoru proveo je gotovo tri mjeseca. Prema svjedočenjima preživjelih logoraša, ali i samom iskazu Miodanića, zarobljeni Srbi bili su izloženi teškim oblicima fizičkog i psihičkog zlostavljanja.
Miodanić je iz logora razmijenjen u prvoj polovini jula 1992. godine, u mjestu Davor u Hrvatskoj. Nakon rata nastavio je život sa posljedicama teškog ratnog stradanja, ali nije prestajao da govori o onome što je doživio.
Samo nekoliko sedmica prije smrti, Miodanić je ponovo govorio o svom stradanju, ovoga puta pred američkim istražiocima koji su došli u Derventu da saslušaju srpske žrtve i zabilježe njihova svjedočenja.
Njegova smrt tako je došla u vrijeme kada je još jednom svjedočio o događajima koje je preživio i stradanju kroz koje je prošao kao zarobljenik.
Od Borislava Miodanića opraštaju se sin Zlatko, kćerka Ljupka, brat Miroslav, zet Slobodan, unuci Boris, Igor i Anđela, kao i brojne komšije i prijatelji.
Komentari (0)