Nestanak i ubistvo mlade Amine Šabanagić iz Sanskog Mosta ostali su upamćeni kao jedan od najpotresnijih slučajeva u novijoj istoriji ovog grada. Vijest o nestanku dvadesetjednogodišnje djevojke, koja se jedne večeri nije vratila kući sa posla, duboko je potresla ne samo njenu porodicu, već i cijelu lokalnu zajednicu.

Godinama nakon zločina, porodica, prijatelji i građani Sanskog Mosta nisu prestajali da traže odgovore na pitanja šta se dogodilo kobne noći između 19. i 20. maja 2004. godine.

Bojan je nestao prije 13 godina i proglasili su ga mrtvim, izdali umrlicu i prežalili ga: Kad se pojavio na vratima majka nije mogla da vjeruje svojim očima.

Posljednji dan koji je počeo sasvim obično

Taj majski dan za porodicu Šabanagić počeo je sasvim uobičajeno. Amina je živjela sa roditeljima i sestrom, a kao i svakog dana, obavljala je svakodnevne porodične obaveze prije odlaska na posao.

Njena sestra Zehra kasnije se prisjećala da je tog jutra ona išla u prvu smjenu u školu, dok je Amina trebalo da radi u drugoj smjeni kao recepcionerka u hotelu "Sanus".

Prije nego što je krenula na posao, Amina je pripremila ručak za porodicu i razgovarala sa sestrom o svakodnevnim obavezama. Zehra ju je, kako je kasnije ispričala, zamolila da joj kupi školsku svesku, a Amina je obećala da će to učiniti usput, na putu ka poslu.

Niko nije mogao ni da nasluti da će to biti njihov posljednji razgovor.

Amina je tog dana otišla na posao u hotel u kojem je bila zaposlena kao recepcionerka. Kolege su je posljednji put vidjele po završetku smjene, kada je krenula kući.

Međutim, sati su prolazili, a Amina nije stizala.

Njenja porodica ubrzo je postala zabrinuta. Kako vrijeme nije donosilo nikakve vijesti, zabrinutost je prerasla u strah.

Njen otac odlučio je da sjedne u automobil i krene putem kojim je Amina svakodnevno prolazila vraćajući se kući, nadajući se da će je pronaći ili saznati zbog čega kasni.

Potresno otkriće na putu ka kući

Tokom potrage, na putu između kuće i Amininog radnog mjesta, otac je primijetio jednu papuču pored puta.

Zaustavio je vozilo i podigao je, ne sluteći da će upravo taj predmet označiti početak porodične tragedije.

Po povratku kući pokazao je pronađenu papuču supruzi.

Prema svjedočenjima članova porodice, Aminina majka ju je odmah prepoznala.

"Da, to je Aminina papuča", rekla je.

U tom trenutku porodica je shvatila da se dogodilo nešto ozbiljno.

Nedaleko od mjesta na kojem je pronađena papuča pronađen je i ključ sa privjeskom. Bio je to ključ od ulaznih vrata porodične kuće.

Taj detalj dodatno je potresao porodicu, jer je Amina, kao i svakog dana, ponijela ključ sa sobom očekujući da će se nakon posla vratiti kući i otključati vrata svog doma.

Nestanak mlade djevojke uznemirio je cijeli Sanski Most. U potragu su se uključili porodica, prijatelji, komšije i policija.

Porodica je prolazila kroz teške trenutke, nadajući se da će Amina biti pronađena živa.

Međutim, dani su prolazili bez odgovora.

Neizvjesnost i iščekivanje ostavili su dubok trag na sve koji su poznavali mladu recepcionerku, opisivanu kao vrijednu, odgovornu i omiljenu među prijateljima i kolegama.

Tragičan kraj potrage

Nekoliko dana nakon Amininog nestanka, 25. maja 2004. godine, rano ujutru pronađeno je tijelo mlađe ženske osobe u blizini gradskog groblja, svega nekoliko stotina metara od porodične kuće Šabanagićevih.

Naknadnom identifikacijom potvrđeno je da je riječ o Amini Šabanagić.

Istražioci su odmah započeli opsežnu istragu kako bi utvrdili sve okolnosti pod kojima je nastupila smrt mlade djevojke.

Vijest o pronalasku tijela brzo se proširila gradom, ostavljajući građane u šoku i nevjerici.

Istraga je trajala godinama, a slučaj je dugo ostao neriješen. Porodica nije odustajala od potrage za pravdom, dok su istražni organi nastavili da prikupljaju dokaze i analiziraju tragove.

Tek zahvaljujući upornosti istražitelja i napretku forenzičkih metoda, godinama kasnije došlo je do značajnog pomaka u istrazi, što je omogućilo rasvjetljavanje okolnosti ovog zločina.

Slučaj Amine Šabanagić i danas se pamti kao jedna od najvećih tragedija koja je pogodila Sanski Most, ali i kao podsjećanje na dug i težak put koji porodice žrtava često prolaze u potrazi za istinom i pravdom.

U Sanskom Mostu ubijena 21-godišnja Amina Šabanagić. Potpuno nepoznato šta bi mogao biti motiv ubistva.

"Ja sam znao da ćemo imati jedan slučaj koji će biti težak za dokazivanje iz niza razloga. U to vrijeme u Sanskom Mostu je bilo velika brojnica koja su dolazila sa drugih prostora. Bili određeni uslovi specifičnih gradova, građanima Sanskog Mosta. To su bila manja rješenja sa prostora općine Zenice, sa prostora općine Travnik, drugih gradova. Ja sam znao da gdje je Amina Šabanagić zajedno sa svojim rodbinom bila u Njemačkoj. Da su oni došli tu. Dakle, radi se o jednoj nepoznatoj porodici koja nije bila godinama tu u Sanskom Mostu, već su se onde i tada došli tu da nađu svoje utočište nakon što su se vratili iz izbjeglištva iz Njemačke. Nismo znali šta je uzrok smrti, nismo znali koji bi mogao biti motiv. Od tog dana i godinama poslije kreće istraga koja je bila sveobuhvatna, obimna, složena. U toj svojoj istrazi uzeto je više stotina brisova DNK uzoraka od lica koja su tada boravila u Sanskom Mostu. Mislim da je na stotine ljudi u toj noći ispitano i provjereno. Znači, sjećam se detalja da je sa kružnih tokova gdje su kružila auta neko je vidio poneki auto. Sva ta auta, svi vlasnici ili ljudi koji su bili u autima su ispitani. Urađene njihove DNK analize itd. Znači, to je bilo nevjerovatno koliko je truda uloženo, međutim rezultata nije bilo", izjavio je zamjenik glavne kantonalne tužiteljke.

Ispitano je stotine osoba, zabilježene su desetine svjedočenja, uzete hiljade različitih uzoraka za analize, zabilježeni brojni tragovi. Istražitelji nisu odustajali, ali sve je bilo uzalud. Počinitelj ubistva ostao je nepoznat.

"Međutim, moramo ići dalje, ali jako teško. Pogotovo svih tih godina živjeti u strahu i ne znajući ko je to učinio, zašto. I konstantna borba, borba, traganje za počiniteljem. Tu godinu kad smo živjeli u Sanskom Mostu nismo smjeli samo do toaleta otići od tolikog straha. Vozio me otac stalno u školu, odvozio i dovozio. Jednostavno, taj strah je veliki bio. Nismo izlazile vani sa djecom. Iz njihovog straha, iz njihove tuge. Jednostavno boje se da će se i meni nešto desiti. Tako da. Ali sam ja to nekako razumjela i nisam ih htjela uznemiravati", kaže Aminina sestra.

I narednih godina slučaj je ostao neriješen. Ubica je ostao misterija, ali kantonalno tužilaštvo u Bihaću nije zatvaralo istragu.

"Najteže nam je padalo kada kažu nikad se počinitelj neće pronaći. Ta rečenica mi se urezala u pamćenje, ali vjerujte, kad god je to neko rekao, uvijek smo rekli, hoće, biće pronađen. Mi vjerujemo u to, a bog dragi zna najbolje. A hoće biti pronađen", dodaje njena sestra.

Nakon njene tragične smrti, te prve godišnjice kada su građani izlazili da iskažu svoj revolt, da traže od tužilaštva, od policije da završe slučaj konačno. Bilo je tu strepnje gdje je taj monstruozni ubica, da li se možda tu kreće među nama, da li možda u koloni ljudi koji dolaze pred zgrade institucija i traže sa transparentima i traže da se slučaj konačno završi.

"Godinama smo se moja supruga i ja pitali ko je to mogao da učini. Razmišljali smo da li su moji roditelji nekome nešto nažao učinili, pa su nam se svetili preko Amine. Pa da li su roditelji moje supruge nekome nešto nažao učinili. Nismo mogli da povežemo zašto je to neko uradio našoj kćerki, kada mi ni mrava nismo zgazili".

Zbog pritiska javnosti i insistiranja roditelja godinama kasnije istražitelji federalne policije obnovili su istragu.

Više od 8 godina poslije ubistva Amine Šabanagić, potraga je maksimalno intenzivirana.

Istražitelji nisu došli do saznanja koja su očekivali. Ali iz objektivnih razloga. Ljudi nakon 10ak godina zaborave određene stvari.

Amina je bila mlada, imala je izuzetno čist život iza sebe, tako da je bilo jako teško povezati je sa nekim ljudima koji bi mogli da budu počinioci tog svirepog zločina.

"Kada se dešava da osoba bude udavljena, kao što je to slučaj sa Aminom, obično udavljena osoba na donjem vešu ima izmet. Tako da sam odlučila da preko izmeta provjerim da li se u prisutnom izmetu nalazi sjeme sperme", kaže forenzičarka koja se bavila njenim slučajem.

Smrt je nastupila nasilno, stezanjem vrata rukama od strane druge osobe, smrt je nastupila negdje u ponoć 19. na 20. maj, takođe, forenzičar je mišljenja da nije bilo ubacivanja sjemenih stanica u analni otvor. Međutim, sjeme sperme pronađeno je na Amininoj odjeći.

"Kada sam provjerila analizu, ustanovljeno je da je rezultat na spermu pozitivan. Dakle, osim krivičnog djela ubistva radi se o još jednom krivičnom djelu, a to je krivično djelo silovanja i moralo se to dokazati tokom dalje istrage", kaže forenzičarka.

Amina je bila kulturna, veoma porodična i lijepo odgojena djevojka i niko nije imao objektivnog razloga da ubije tu djevojku, niti da naudi porodici Šabanagić.

"Tim je uočio da je Amina na desnoj čeonoj strani imala hematom. To je posljedica udarca. Tim je došao do zaključka da je ona dobila udarac u glavu, a da je zatim odvedena nekih 300, 400 metara dalje od kuće, prema mjesnom groblju i da joj je na putu do tamo spala papuča".

"Kroz silne analize i tragove koje sam imala, ušla sam u jednu porodicu. Gdje je među pripadnicima te porodice bio i Karabegović. Među uzorcima koji su dolazili na vještačenje došao je i uzorak Muhameda Karabegovića, koji je otac Admira Karabegovića. Kada sam provjerila njegovu poklopljivost vidjela sam polovičnu, što znači da je otac izvršioca krivičnog djela".

Pošto je Admir da bi prikrio trag, prije nekoliko godina se preselio u Njemačku, pa je fizički bilo teško doći do njega. Kada su to uspjeli i uzeli im bukalni bris, poslije nekoliko sati ustanovljeno je da se Admirov DNK u potpunosti uklapa u DNK koji se nalazio na tijelu Amine.

"Admir Karabegović je inače radio kao pomoćni pekar. Te noći kad se desio zločin nije radio, bio je kod kuće, bio je u pripitom stanju i oko 22 i 10 vidio je Aminu kako prolazi pored zgrade. Svidjela mu se i krenuo je za njom".

Slučaj ubistva mlade Amine Šabanagić iz Sanskog Mosta godinama je predstavljao jednu od najvećih misterija u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Više od osam godina nakon zločina, zahvaljujući intenzivnoj istrazi i napretku forenzičkih metoda, istražitelji su uspjeli da rasvijetle okolnosti pod kojima je Amina izgubila život.

Optužnica protiv osumnjičenog

Kantonalno tužilaštvo je početkom 2013. godine saopštilo da je istraga protiv Admira Karabegovića iz Sanskog Mosta u završnoj fazi. Prema navodima tužilaštva, osumnjičeni je priznao umiješanost u zločin počinjen u maju 2004. godine, dok se čekalo okončanje određenih psihijatrijskih vještačenja kako bi optužnica mogla da bude kompletirana.

“Žrva se žestoko opirala i govorila da će sve reći svima ma što bude s njom uradio. Iako nije pripremao ubistvo, najvjerovatnije je prijetnja da će ispričati što se dogodilo presudila. Nakon što ju je silovao, nesrećnu djevojku je udavio u potoku ispod gradskog groblja, a potom se vratio kući supruzi i dvoje djece”, rekao je Huzejrović.

Tužilac koji je vodio predmet istakao je da je najveći dio dokaznog postupka završen, te da prikupljeni materijal ukazuje na odgovornost osumnjičenog.

Tokom istrage došlo je do promjene iskaza osumnjičenog. Naime, tokom rekonstrukcije događaja Karabegović je iznio drugačiju verziju događaja u odnosu na prvobitno priznanje.

Međutim, iz tužilaštva su tada naveli da promjena iskaza ne utiče značajnije na predmet, budući da je osumnjičeni ranije, u prisustvu svog advokata i tužioca, detaljno opisao okolnosti zločina. Zbog toga su istražioci smatrali da raspolažu dovoljnim brojem dokaza za nastavak postupka.

Višesatno ispitivanje i priznanje

Prema informacijama iz istrage, osumnjičeni je tokom prvog policijskog saslušanja više sati negirao bilo kakvu povezanost sa slučajem. Ipak, nakon suočavanja sa prikupljenim dokazima, odlučio je da istražiteljima ispriča svoju verziju događaja.

Tužilaštvo je navelo da osumnjičeni ranije nije poznavao Aminu, niti je ona poznavala njega. Kobnog dana, nakon završene smjene, mlada djevojka krenula je kući, kada joj je, prema navodima istrage, na putu prišao osumnjičeni.

Prema rezultatima istrage, Amina je napadnuta u blizini svoje porodične kuće. Istražioci su naveli da je pružala otpor i pokušavala da se odbrani.

Nakon počinjenog zločina, osumnjičeni se vratio svom svakodnevnom životu, dok je godinama uspijevao da izbjegne otkrivanje. Kako bi dodatno prikrio tragove, nekoliko mjeseci kasnije sa porodicom je napustio Sanski Most i preselio se u Njemačku.

Forenzički dokazi bili ključni za rasvjetljavanje slučaja

Iako je slučaj dugo bio neriješen, policija nije odustajala od istrage. Napredak u forenzičkim analizama i ponovno ispitivanje ranije prikupljenih dokaza pokazali su se presudnim.

Zahvaljujući savremenim metodama i upornom radu istražnih organa, poslije više od osam godina prikupljeno je dovoljno dokaza koji su doveli do identifikacije i hapšenja osumnjičenog.

Karabegović je osuđen na kaznu od 35 godina zatvora.