Ljubiša Nović iz Prnjavora organizuje proizvodnju lješnika na obroncima Motajice. I ne samo lješnika, već i bogatog asortimana raznovrsnih proizvoda. Njegov adut je „Motajički medenko“.

„U okviru porodice uzgajamo lješnik. Dobro je iscvjetao ove godine i nadamo se dobrom urodu. Što se tiče prerade, imamo dvadeset različitih okusa i tridesetak pakovanja. Ovakvi sajmovi su nam idealna promocija, a proizvode prodajemo na području od Brčkog do Banjaluke. Zadovoljni smo, ali ako želimo uspjeh moramo se usavršavati i u pogledu ambalaže, a pogotovo na polju marketinga“, rekao je Nović.

Pedesetak kilometara zapadno od Novića lješnik proizvodi i porodica Janjetović. U Piskavici kod Banja Luke. Anđelo Deni Janjetović predstavio je svoj „Zlatni lješnik“.

„Petnaest godina uzgajamo lješnik na površini od deset hektara. Počeli smo sa jezgrom i prženim lješnikom, a nastavili sa raznim poklon pakovanjima. Posebno ističem hladno cijeđena ulja, kozmetičke preparate i od nedavno ručno rađene čokolade. Na ovom poslu su angažovane tri generacije, otac i majka, brat, snaha i ja, i odnedavno mala Pavla“, rekao je Anđelo, pokazujući krem namaz od lješnika sa bijelom čokoladom, koji je pored zlatne „Krajiške čokolade“ izazvao najviše pažnje od strane mnogobrojnih posjetilaca sajma.

Zanimljivo je da su građani sa velikim odobravanjem prihvatili domaće porodične firme, ističući da su domaći proizvodi donedavno bili zapostavljeni, ili ih nije bilo na tržištu.

I Nović i Janjetović, a i mnogi drugi proizvođači pokazali su da male porodične firme mogu biti prosperitetne i isplative. Samo im treba podrška na polju marketinga, kako bi isplivali iz anonimnosti i snažnije kročili na tržište.