Da li je to znak ekonomskog sazrijevanja ili samo statistička varka iza koje se krije inflatorni pritisak?

Bosna i Hercegovina decenijama živi na "finansijskoj infuziji" svoje dijaspore. Taj novac, koji redovno stiže na račune porodica, godinama je bio ključni amortizer socijalnog mira i motor domaće potrošnje. Međutim, najnoviji podaci Centralne banke BiH i međunarodnih finansijskih institucija ukazuju na duboku strukturnu promjenu u načinu na koji ovaj novac utiče na državu.

Rekordni iznosi, manji procenat

Podaci su na prvi pogled paradoksalni. Tokom 2023. godine, u BiH je iz inostranstva ušlo rekordnih 5,26 milijardi KM (uključujući penzije). Ipak, dok su krajem devedesetih doznake činile gotovo trećinu ekonomskog rasta zemlje, danas se taj udio stabilizovao na oko 10% BDP-a sa tendencijom pada, koja se jasno manifestovala protekle godine.

Ovaj pad udjela nije rezultat "zaborava" dijaspore, već rasta nominalnog BDP-a Bosne i Hercegovine. Naša ekonomija se polako diverzifikuje, a domaća proizvodnja i usluge generišu veće prihode, što smanjuje apsolutnu zavisnost od novca izvana. Ipak, sa 7.6% udjela u BDP-u u protekloj godini, BiH ostaje jedan od lidera u Evropi po zavisnosti od doznaka, što je i dalje jasan signal neravnoteže.

Nevidljivi neprijatelj inflacija "jede" doznake 

Iako nominalni iznosi rastu, kupovna moć onih koji primaju taj novac u BiH stagnira ili opada. Inflacija, koja je u BiH u protekle dvije godine bila značajno viša nego u prosjeku EU (posebno u segmentu osnovnih životnih namirnica), drastično je erodirala vrijednost svakog poslanog dolara, franka  ili evra. Doznake su nekada bile kapital za investicije ili kupovinu nekretnina, a danas su za mnoge porodice postale sredstvo za puko preživljavanje i plaćanje režija. Realna vrijednost doznaka danas je, zbog rasta cijena hrane i usluga, znatno manja nego prije pandemije, što dovodi do "latentne neravnoteže" – porodice dobijaju isto ili više, ali mogu kupiti manje.

Pozitivan signal ili opasnost?