Marinko Umičević započeo je karijeru u tvornici obuće „Bosna“ gde je radio kao rukovodilac. Sa osnovnim kapitalom i samo jednim zaposlenim, Umičević je 2004. godine pokrenuo tvornicu obuće „Bema“.
- „Bema“ je počela sa jednim radnikom - sa mnom, i to je tako bilo mjesec i po dana - započeo je direktor "BEME" Marinko Umičević.
[caption id="attachment_571668" align="aligncenter" width="653"]
foto: Tvornica obuće "Bema"[/caption]
Kako kaže, početni period bio je izazovan zbog pljačke prethodne fabrike, što je otežalo početak proizvodnje.
- Fabrika „Bosna“ je bila toliko opljačkana od strane portira, da su pokrali sve što su mogli ukrasti i nikada za to nisu odgovarali. Tako da je trebalo prvo od toaleta krenuti da bi se stvorili preduslovi za početak proizvodnje - tvrdi Umičević.
U početku, „Bema“ je imala 147 zaposlenih, dok danas zapošljava 1.170 radnika u Banjaluci i Mrkonjić Gradu. Ova ekspanzija ukazuje na značajan razvoj kompanije, uprkos izazovima s kojima se suočavala. Radnici ove tvornice pored prava na kredit i svih doprinosa imaju uplaćen i topli obrok u kantini u okviru fabrike, prevoz, a za djecu zaposlenih obezbijeđene su i školske knjige.
- Sada bismo mogli otpustiti 200 radnika jer je smanjena proizvodnja, tj. narudžbe za 25 odsto. Međutim, ovih prvih šest mjeseci smo završili pozitivno, isplatili smo sve plate i sve doprinose. Borimo se i snalazimo, ali da je teško - teško je. Međutim, moramo biti optimistični, nema kukanja! - objasnio je trenutnu situaciju Umičević.
Izazovi i postignuća
[caption id="attachment_571665" align="aligncenter" width="594"]
foto: Tvornica obuće "Bema"[/caption]
Najveći izazov za Umičevića bio je obnova fabrike nakon što je ona bila ugašena. Kako kaže, „Bema“ je čak i tokom ratnih godina nastavila sa radom i proizvodila cipele za vojsku.
- Najveći izazov je bio pokrenuti nešto što je ugašeno. „Bema“ je radila stalno i u ratu, pravili smo cipele za vojsku - kaže Umičević i ističe da je ponosan na dugovječnost fabrike i njen opstanak kroz različite ekonomske i političke krize.- Ponosan sam da smo uopšte opstali, ponosan sam i na sebe, dva puta sam bio skoro mrtav, jedva ostao živ... sve zbog te fabrike - kaže direktor "Beme".
Tokom posljednjih 20 godina, „Bema“ je proizvela 21 milion pari cipela. Pored toga, kompanija ostvaruje značajan doprinos budžetu grada Banjaluka i nema zaduženja.
- Bema je za ovih 20 godina napravila 21 milion pari cipela. Godišnje ostvarujemo 10 odsto budžeta grada Banjaluka - ističe Umičević.
Modernizacija u obućarskoj industriji
Savremeni izazovi u obućarskoj industriji uključuju adaptaciju na nove tehnologije i inovacije. Umičević je naveo da tehnologija u ovoj industriji nije napredovala u istoj mjeri kao u nekim drugim sektorima.
- U industriji obuće ta tehnologija nije toliko napredovala koliko je u nekim drugim. Međutim, polako se uvodi robotizacija u nekim dijelovima. „Bema“ je u posljednje dvije godine investirala 2,5 miliona evra u novu opremu, što je omogućilo povećanje produktivnosti i kvaliteta proizvoda. Jedna mašina koju smo kupili mijenja tri radnika. Digli smo produktivnost, digli kvalitet... svaka cipela mora biti umjetnička slika - dodaje Umičević te kaže da o kvalitetu "Beminih" proizvoda nema rasprave.
Takođe, uvjeren je da mašine nikada neće potpuno zamijeniti ljudski element u proizvodnji obuće.
- Čovjek je ipak čovjek, sa emocijama, sa znanjem, a mašina je mašina, nema ona osjećaja. Ubijeđen sam da je to daleko i da neće doći u industriju obuće - kaže Umičević.
Rituali i lični dodir: Mantil u proizvodnji obavezan
[caption id="attachment_571667" align="aligncenter" width="599"]
foto: Tvornica obuće "Bema"[/caption]
Umičević smatra da je lična disciplina ključ uspjeha, a ono po čemu se razlikuje od većine direktora jeste da svakodnevno nosi radni mantil.
- Svako jutro se brijem već 33 godine. Ja sam personifikacija tih radnika i te fabrike, ne mogu doći bilo kakav - priznaje Umičević te naglašava da nošenje mantila na poslu predstavlja ozbiljnost i posvećenost radu.- Smatram da je mantil obaveza u proizvodnji, a ja sam onaj direktor koji je od osam radnih sati, sedam u proizvodnji. Tako da ja sebe smatram narodnim čovjekom. Kako mi kažu radnici, „ti ne štediš sebe, a ni nas“... I ne štedim jer se plata mora zaraditi: red, rad, disciplina - ističe Umičević.
Humanitarni rad i KKI „Vrbas“
Osim uspjeha u industriji obuće, Umičević je značajno posvećen humanitarnom radu. Prije 22 godine, osnovao je Košarkaški klub invalida „Vrbas“, a za njegovo osnivanje veže se zanimljiva anegdota.
- To je bilo prije 22 godine kada smo osnovali KKI „Vrbas“. Držao sam kafanu „Medo“, ušlo je pet invalida u kolicima i pitalo „da li bi ti nas usvojio?“. I tako smo krenuli. Klub je više od sporta... on predstavlja sredstvo rehabilitacije i društvene integracije - kaže on.
Kako kaže, finansirao je značajan dio troškova kluba i suočavao se s brojnim izazovima.
- Otkazali smo Evroligu, sramota je da nismo mogli dobiti 50 hiljada KM da igramo. Recimo, 10 puta smo prvaci BiH, a Ministarstvo omladine i sporta nam nikada ništa nije uplatilo. Devedeset odsto tog kluba lično finansiram, ali to je moja satisfakcija - kaže Umičević.
Odgovore na druga interesantna društvena kao i lična pitanja koja do sada niste čuli o Marinku Umičeviću možete pogledati u videu iznad.
BONUS VIDEO:
