Iako je počela berba domaće lubenice, koje ove godine ima u izobilju, na policama marketa i trpezama i dalje dominira uvozna roba.

Lubenice iz Turske, Grčke, Albanije i Sjeverne Makedonije prodaju se bez problema, dok domaća lubenica čeka svoje kupce.

Najbolju sliku ovogodišnjeg roda daju slike sa bijeljinske kvantaške pijace – prikolice prepune domaće lubenice. Ipak, iza ovih slika kriju se namrštena lica proizvođača. Kako kažu, lubenice ima, ali je cijena poražavajuće niska.

Ljubiša Jeremić, proizvođač iz Semberije, navodi:

– Ima kupaca vrlo malo, sad još je rano, možda će kasnije doći, ali što kaže narod, već je stala prodaja. Dobro je rodila pa je ima mnogo količinski nasađeno. Ovi lobiji rade šta hoće i onda šta ćemo mi ovdje – moraš kad ti dođe kupac, diktira cijenu, šta ćeš ti.

Kilogram domaće lubenice trenutno se prodaje za svega 30 do 40 feninga. Jovica Mitrović, mladi poljoprivrednik iz Crnjelova, ističe da im je najveći problem – prekomjerni uvoz.

– Nije baš dobro stanje. Ima malo više robe, ima te uvozne robe, još nije sve prodato, tako da cijena je od 30 do 40 feninga. Može li to da pokrije troškove proizvodnje? Troškove proizvodnje može pokriti do 30 feninga, a preko 30 to je zarada – rekao je Mitrović za BHRT.

Osim tržišnih izazova, proizvođači se suočavaju i sa nedostatkom radne snage. Berba lubenica zahtijeva fizički napor, a sve manje mladih ljudi želi da se bavi tim poslom, piše BHRT.

Đoko Kokanović, takođe proizvođač iz Semberije, kaže:

– Radne snage isto fali, teško se može da nađe. Omladina ne voli to da radi, ako treba, jednom će jesti, ali neće da radi, ne interesuje je. Ako se to vrijeme sad zadesilo, nema ni potražnje. Prije u ovo vrijeme okreću se telefoni, non-stop se traži lubenica, tovare se šleperi – sad nema to ništa, sve je to mrtvo, k’o da nema naroda ovdje.

Dok proizvođači razmišljaju o kiši, suši, troškovima i višku robe, kupce muči druga briga – kako prepoznati zrelu i slatku lubenicu?